Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod (HBJ) jedan je od ključnih krivaca za ovakvo stanje u Uljanik grupi. S jedne strane su po nama bjesomučno udarali, a za druge tvrdili da je sve u redu, pa vidite do čega je došlo.
Brodosplit je sredstva državnog doprinosa restrukturiranju trošio namjenski. To je utvrdilo Ministarstvo financija poreznim nadzorom od strane Ureda za nadzor trošenja sredstava državnog proračuna Ministarstva financija, koji je pokrenut upravo zbog tih neistinitih izvješća HBJ. Nadzor je trajao četrnaest mjeseci i bio vrlo detaljan. A složit ćemo se da je taj Ured kmpetentniji od HBJ-a. Ministarstvo gospodarstva je prihvatilo takav nalaz, što i piše u izvješću o obavljenoj reviziji.
Proračunski nadzor je završen 2015., ali HBJ nije prihvatio metodologiju Ministarstva financija, nego nas je nastavio neosnovano blatiti, što onda automatizmom ulazi u nalaz Državne revizije. A to više nije nekompetencija – to je ono šo ja zovem „hobotnica“. Nadam se da će USKOK i tom kraku posvetiti dužnu pažnju.
Kako uspijevate u Hrvatskoj baviti se brodogradnjom, poslovati u plusu i ne primati poticaje od države?
DIV grupa u čijem je sastavu i Brodosplit cijelu svoju poslovnu filozofiju, od svoga početka prije 28 godina, bazira na istom modelu, a to je profitabilno poslovanje. Svaki ugovoreni posao mora biti profitabilan, a iz dobiti se dalje i podupire rast i razvoj. Takva je filozofija tijekom restrukturiranja prenesena i na Brodosplit, a bit će i ubuduće prenesena na bilo koju našu novu akviziciju. Jednostavno rečeno racionalno upravljanje pažnjom dobrog gospodara je osnova, a nadgradnja je sposobnost cijelog tima od radnika do managementa koji stvaraju novu vrijednost.
Što se brodogradnje tiče upravo sam vidio prezentaciju koju je HBJ prezentirao na sjednici Vlade u Puli i ražalostilo me što se i dan danas kao parametri uspješnosti potpuno krivo koriste podaci. Dominiraju naturalni pokazatelji, a ne pokazatelji financijske uspješnosti brodograditelja. Iz te prezentacije ispada da je hrvatska brodogradnja druga po uspješnosti u Europi, pa su tako Njemačka, Italija, Francuska i Norveška iza nas. I to u trenutku kada smo svjedoci potresa koji je izazvao Uljanik, a sjećamo se ne tako davno kolapsa cijele hrvatske brodogradnje koju je trebalo restrukturirati ili likvidirati. U prezentaciji se potpuno normalno tretira činjenica da je hrvatska brodogradnja zajedno s Uljanikom koji je „privatiziran“ stvarala prosječno 22% gubitaka na svakom brodu bez ozbiljne analize zašto je to tako. Stoga je odgovor na vaše pitanje mogao biti da je sada privatni i restrukturirani Brodosplit „greška“ u sustavu jer posluje profitabilno. Konkretno, mi danas uspoređujuće brodove ugovaramo po 20% višoj cijeni od npr Uljanika, a nabava nam je preko 40% jeftinija od njihove. Ako to mi uspijevamo koji smo relativno novi u brodogradnji, pravo je pitanje za sve u ovoj državi, a pogotovo za izrađivače „prezentacije“ kako to ni danas ne uspijevaju iskusni brodograđevni stručnjaci, koji su kako vidimo iskusni samo u gomilanju gubitaka i trošenju državnih novaca. Dakle, usmjerili smo se samo na poslove koji su profitabilni, dodatno osposobili vlastite radnike za poslove koje su prije radili vanjski izvođači znatno skuplje, sami proizvodimo dio opreme koja se ugrađuje u brod i na svemu tome zarađujemo. Moram i želim napomenuti da ovaj novi Brodosplit nikad neće biti dio „hobotnice“ koja je tzv „zaštitu brodogradnje“ koristila za osobne interese, već ćemo i dalje činiti sve da budemo uspješni i profitabilni u svim godinama ispred nas.
Koliko vi imate radnika? Imate li gubitke na pojedinim narudžbama? Možete li navesti 10 brodova koje ste izradili?
DIV grupa zapošljava preko 3500 radnika od čega 2300 u Brodosplitu. Malo je poznato da smo prije 20 godina imali 20 zaposlenih što ukazuje na rast u tom segmentu od 175 puta. S ponosom možemo reći da je DIV grupa generator radnih mjesta. Podsjećamo da je DIV stvaran od garaže do velikog internacionalnog poslovnog subjekta čiji se proizvodi mogu naći diljem cijelog svijeta.
Poslovanje vodimo na način da je ukupan rezultat pozitivan jer je to jedino mjerilo uspješnosti, a naravno da svaki pojedini projekt analiziramo jer je svakako dio tog cjelokupnog poslovanja. Projektna proizvodnja, kao što je u Brodosplitu, je specifična jer uvijek radite novi proizvod, k tome vrlo složen i u dugom vremenskom razdoblju tako da je mogućnost da se desi nešto nepredviđeno veća nego kod redovne ili masovne proizvodnje. Pojedini projekt naravno može imati ponekad veći trošak od prihoda, ali to onda mora biti izuzetak, naročito iz razloga koje niste mogli kontrolirati ili ste u sporu s Kupcem koji odbija prihvatiti platiti trošak kao svoju obvezu (npr. dodatni radovi ili više radnje) ili Kupac u nekom vremenu oteže s primopredajom pa prihod po tome ostvarite u nekom kasnijem razdoblju. Neki od brodova koje smo isporučili ili se grade odnosno opremaju su: 2 broda za prijevoz teških tereta (tzv heavy lifteri), radni brod betonara, mega jahta, brod za riječna krstarenja, djelomično opremljena jahta za polarna područja, najveći jedrenjak na svijetu, dva polarna kruzera, prototip obalnog ophodnog broda, desetak trupova za duž obalna krstarenja, obnovili smo potpuno kruzer Monet, niz mega sekcija za velike kruzere, čelične konstrukcije lučkih i specijalnih dizalica, segmenti mosta Čiovo i mosta Drava, zatim tzv. Vrata Venecije koja su ekvivalent dvaju velikih brodova (npr. tipa handymax) u radnim satima ili ako gledamo u ostvarenoj dodanoj vrijednosti onda su to 4 takva broda itd.
Vašim ulaskom u Brodosplit nisu bili svi oduševljeni pa kako ste se nosili s time i koliko ste napora ulagali kako biste sve “nevjerne Tome” razuvjerili?
U pravu ste. Mnogima nismo odgovarali, ali su oni ipak osjetna, ali i glasna manjina. Smetali smo im ne zato što nisu vjerovali da nećemo uspjeti, nego upravo obratno, bojali su se da ćemo dosljedno uvesti reda i da nećemo više tolerirati pljačku. Na primjer, oni koji bi trebali štiti radničke, vodili su računa samo o svojim interesima. Takvi su usred škvera imali svoju prodavaonicu, punili svoje džepove, a zauzvrat onima koji su im to dozvolili žmirili na muljanje s kooperantima. Ali isto tako zatvarali oči na katastrofalno ugovaranje i prodaju opterećenu gubicima i kriminalnu nabavu materijala po znatno većim cijenama. A onda se ti isti angažiraju kada treba prijetiti Vladi RH da će izvesti ljude na ulicu ili Markov trg, ako se ne osigura novac za pokrivanje gubitaka koji su nastali takvim, da ne kvalificiram kakvim udruživanjem. Zato je potpuno jasno zašto im nismo odgovarali, bili su svjesni da gube veliki novac i moć i sve što je u njihovoj moći su napravili da bi nas zaustavili i izbacili iz Brodosplita. Na tome su radili sve do prije nekoliko mjeseci, ali o tome drugom prilikom. Vi ste ih nazvali “nevjernim Tomama”, no ja tu skupinu nazivam „hobotnicom“ čiji su pipci bili i negdje su još uvijek jaki u svim tim gubicima i trošenju. Jedina greška koju smo napravili kada smo ulazili u Brodosplit je to što nismo pozvali USKOK i ostale institucije da uđu zajedno s nama. Nikad više ne bih ponovio tu grešku.
Koliko su plaćeni Vaši radnici i vjerujete li da se u Hrvatskoj može poslovati u plusu ako se radnike pristojno plati?
Za razliku od prije privatizacije Brodosplita kada je produktivnost iz raznih razloga bila mala, čak u nekim područjima i po 10 puta manja od modernih brodogradilišta plaće su radnika ovisile o tome koliko si dobar sa šefom, vođama sindikata i slično. Danas mogu reći da smo uz veliki trud i muku napravili ogromni iskorak ka poštenoj plaći kako ju ja zovem iako se i danas stalno borim s rukovoditeljima da ona bude još poštenija na način da bude vjerni preslik učinjenog. Ako radnik danas napravi npr. 30% od normativa dobije u netu 4000 kuna dok onaj sa 100% ispunjenog normativa zaradi i 11.000 kuna u neto iznosu. Na poboljšanju pravednosti i dalje radimo, da na primjer onim radnicima koji su efikasnošću, produktivnošću i radnim satima koje bi odradili u npr. Njemačkoj budu neto primanja ista kao da su radili tamo, a bit će doma, s obitelji i neće imati trošak smještaja i putovanja koji bi imali da su vani. Naš je interes da u idućih 5 godina u samom škveru imamo samo najbolje meštre s najvišim plaćama u hrvatskoj metalnoj industriji, a uz to da imamo i najvišu produktivnost pa će navedeno naravno pozitivno utjecati na pozitivne poslovne rezultate.
Što se tiče današnjeg nivo plaća, mi nažalost u Hrvatskoj poslujemo s puno većim troškovima financiranja (kamata i naknada). Kada bi naši troškovi financiranja bili isti kao našoj konkurenciji u EU mogli bi odmah do 20% povećati plaće. Uz to moram napomenuti da smo uveli interne demografske mjere koje smo u cijelosti na razini cijele grupe isplatili, evo već drugi mjesec.
Koliko novca Uljaniku treba za plaće do kraja godine, a koliko da pokrenu poslove na izgradnji brodova?
Na to pitanje teško mogu dati precizan odgovor jer nemam prave informacije osim onih javno dostupnih. Spominje se mjesečno 51 mil kuna no čini mi se da nisu sva poduzeća Uljanik grupe u problemu već samo Uljanik brodogradilište i 3. maj koji je u raljama Uljanika, te vjerujem da se kroz tih 51 mil kuna željelo osigurati novac još i za podobne kooperante i dobavljače. Bilo kako bilo svakako Uljanik da ima i Upravu koja zna što treba raditi da se ne stvaraju dodatni gubici trenutno je sigurno potrebna financijska injekcija od 100-njak mil € uz onu koja je dobivena početkom godine. Kako se nije kvalitetno pristupilo izradi programa restrukturiranja da bude unutar 3-6 mjeseci odobren isteklo je vrijeme koje samo donosi nove troškove i gubitke. Mislim da će moguće restrukturiranje Uljanika kako bi bio dugoročno održivo poduzeće biti vrlo skupo.
S obzirom na polemike koje su se pojavile u medijima nakon što je jedan dnevni list objavio usporedbu ponuda DIV GRUPE i Kermasa morao bi nešto nadodati. DIV GRUPA je uputila obvezujuće pismo namjere na temelju odluke skupštine ULJANIK-a. Ponudili smo dokapitalizaciju u visini do 302 milijuna kuna koliko je tom odlukom bilo i zatraženo. Uz to smo ponudili 380 milijuna kuna za otkup svih dionica 3. maja, koje je Uljanik platio 1. kunu. Također ponudili smo otkup 25 posto minus jednu dionicu Viktora Lenca, zato da bi Uljanik stekao potrebnu likvidnost za vraćanje duga 3. maju i osiguravanja plaće jer smo pretpostavili da će s time biti problema. Na taj način smo namjeravali riješiti odmah pola problema ULJANIK GRUPE jer smo sigurni da bi 3. maj nakon što bi mu Uljanik vratio pozajmicu mogao nastavio poslovati prilično stabilno. To što je Uprava Uljanika navela u svojem očitovanju Zagrebačkoj burzi kako njima naša ponuda baš zbog toga nije bila prihvatljiva, nevjerojatno je i bizarno. Međutim niti malo nije bizarno ono što je Kermas u svojoj reakciji medijima naveo – to zaslužuje pozornost Uskoka! Oni tvrde u svojim odgovoru kako nije točno da Kermas nije ponudio ništa …već je svojom ponudom preuzeo provedbu Plana restrukturiranja u kojemu su jasno zadani financijski parametri koje je društvo obvezno ispuniti kao vlastiti doprinos restrukturiranju. Pa ja ovdje javno postavljam pitanje, kako to da mi i ostali zainteresirani nismo znali za taj plan restrukturiranja, čije je prihvaćanje očito bio važan uvjet? Već sam rekao da je u dana roomu kojega su zainteresirani ponuđači imali pravo posjetiti, bilo manje podataka nego što ih se moglo naći u medijima. .Sindikalist i član nadzornog odbora ULJANIKA Đino Šverko već je javno rekao kako je znao da će ostali članovi nadzora glasati za Kermas, a što je onda legitimno tumačiti kako je sve bilo unaprijed odlučeno. Sada je isplivala činjenica da je u planu restrukturiranja bilo predviđen i veliki nekretninski, da ne kažem zločinački, pothvat. Kako to nitko drugi nije znao? Zar mislite da ne bi bilo interesa među ozbiljnim europskim i svjetskim igračima, turističkim developerima. Pa to je možda zadnji takav prostor na Mediteranu na kojemu se može razviti veliki hotelsko – turistički projekt. Zato bi se moglo reći da je to bio neki paralelni natječaj za koje mi ostali nismo znali i koji je, možda bi bilo previše reći doveo, ali je u svakom slučaju zapečatio ovu tešku Uljanikovu situaciju– a to je onda posao Uskoka.
Koliko će otkazane narudžbe komplicirati situaciju?
Trenutno ništa Uljaniku ne ide na ruku, pa tako ni otkazane narudžbe. Možda će neke od njih koje imaju lošu ugovornu cijenu i rok zapravo umanjiti gubitak, međutim narudžbe za brodove koji su u izgradnji uz aktiviranje jamstva povrata dobivenih avansa vjerujem da će i dugoročno nakon završetka i prodaje brodova na tržištu i povrata djela gubitaka imati negativan utjecaj jer će zauzeti resurse i procese koje treba mijenjati u restrukturiranju. a teško je provoditi promjene uspješno u uvjetima stisnutih rokova i velikih troškova za postojeće obveze. Vrlo je važno čim prije naći rješenje, opredijeliti se za njega kakav god taj scenarij bio. Isto tako sam mišljenja da 3. maj treba osigurati čim prije da ne potone s Uljanikom skupa ako do potonuća dođe. Za to postoje pretpostavke no tu bi država trebala uzeti stvar u svoje ruke ulazeći u vlasništvo kroz zamjenu potraživanja od Uljanika za dionice 3. maja jer se ovako vidim ništa ne dešava. Povrat pozajmice od Uljanika se podrazumijeva.
Zašto HRM (mornarica) i MUP nisu od Uljanika na vrijeme naručili brodove i čamce, kako je predlagao Fižulić. Bi li to spasilo škver?
Kada bi takav posao bio spas za njih – osobno ne bih imao ništa protiv. Ali bojim se da to Uljaniku u ovoj situaciji, a ni prije ne bi baš pomoglo, a samo bi opteretilo proračune ta dva ministarstva. Moram reći, da iako mi nisu baš poznate reference gospodina Fižulića na temelju kojih daje mišljenje o svim aspektima i sektorima hrvatskog gospodarstva od Agrokora, pa do Uljanika, sve jedno ću riskirati i konstatirati da me čudi takav prijedlog, od nekoga tko se kune u koncept tržišnog gospodarstva.
Zašto je Končar dao 100 milijuna kuna i hoće li ih dobiti nazad?
Nigdje nije objavljeno tko je kome, tj koji subjekt kojem subjektu posudio novac i gdje je moguće provjeriti transakciju, zatim pod kojim uvjetima u kamatama i roku povrata, te s kojim instrumentima osiguranja, što bi svakako već iscurilo u javnost i svi bi to pozdravili, zato se bojim da tu nema prave transakcije već je došlo do nekakvog bankarskog „inženjeringa“ preko Kermasa samo kako bi se umirila jedna poslovna banka koji je prijetila naplatom kredita od cca 100 milijuna kuna, što bi spriječilo isporuku jednog plovila i skidanje državnih jamstava. Osim toga vrlo je indikativno da kada je HBOR odbio dati krediti Kermasu čiji je iznos on trebao posuditi za plaće ULJANIK-u on odustao i rekao da više neće davati ništa dok EK ne prihvati plan restrukturiranja. Neki su znalci to znakoviti komentirali, ako HBOR strateškom partneru odobri kredit onda će dati pozajmicu ULJANIKU, a ako mu HBOR ne odobri kredit onda neće dati pozajmicu. Iz te konstatacije se da iščitati približno točan zaključak, a priče kako je netko svojom posudbom spasio Uljanik, 3. maj, radnike i državu su smiješne.
Zašto su pristajali na narudžbe ispod cijene i s rokovima koje ne mogu dostići?
Formalno kalkulacije brodova su prema obrazloženjima vidljivim u odlukama Vlade RH pri odobrenju jamstava Uljaniku su bile pozitivne. Istina s relativno malim vrijednostima u odnosu na prodajnu cijenu. Ono što se nije uzimalo u obzir a vidljivo je bilo iz svemira da je sam proces unutar Uljanik grupe još od 2012 godine trošio više od kalkulacije (Uljanik brodogradilište d.o.o.), pa je time prodajna cijena bila manja od potrebne da se pokriju troškovi. Rokovi koje su ugovarali možda su imali idealistički scenarij, no i iz tog parametra su morali znati da neće uspjeti, pa su trebali birati projekte koje mogu izvesti a ne se puniti narudžbama koje su im samo povećavale gubitak iz godine u godinu.
Koliko radnika može ostati u škveru, sutra?
Dobrih radnika će uvijek nedostajati i svi takvi će imati posla. Oni drugi će vjerojatno morati raditi nešto drugo bez obzira na scenarij koji će na kraju biti s Uljanikom..
Tko je ovdje glavni krivac: menadžeri Uljanika, Nadzorni odbor, Vlada, istarske vlasti, radnici…?
Čitam danas da Uprava i danas ne zna što je krivo napravila. Stvarno za ne vjerovati. Sve su krivo napravili, a najviše što si ni danas ne priznaju da su problem, već misle da su dio rješenja. Komično je kako se pravdaju da nitko ne može napraviti plan restrukturiranja od prve, pa evo nisu uspjeli ni oni. Evo mi smo ga u DIV-u kojim se prije izrade nismo bavili brodogradnjom napravili i prihvaćen nam je u EK od prve uz pohvale na kvaliteti istog. Vlasnici su sami sebi to omogućili jer nisu reagirali kroz NO koji je služio samo da se podijele naknade za članstvo. Dakle kriva je Uprava, ti su ljudi godinama gubili 100 milijuna kuna po brodu, i nikom ništa. Kriv je i NO jer ih nije upozorio i dao im smjernice i uvjete za promjene ili mijenjao Upravu. Kriv je HBJ jer nije radio realna izvješća, već je kao paravan Uljaniku pisao negativna izvješća o Brodosplitu. Kolika je krivnja i imali je utvrdit će DORH i ostale institucije, nadam se! Čudno je i to što uprava i danas inzistira na nekretninskom businessu, a predstavnici regionalne i lokalne vlasti tvrde da to ne dolazi u obzir. Pa čekajte, kako je izgradnja hotela i svih ostalih sadržaja na uštrb površine brodogradilišta dospjela u plan restrukturiranja i poslana u Bruxelles ? Riječ je o ogromnoj površini, kažu više od 300 tisuća, mislili netko da se Uprava i strateški partner samo tako sjetila i bez pitanja i konzultacije to ubacila u plan restrukturiranja? Ja ne mislim, a pretpostavljam i nitko u Puli, Istri i Hrvatskoj.
Znate li da Nizozemci u Puli skupljaju radnike iz škvera i daju im posao u Nizozemskoj?
To je ono što mi svi zovemo tržište rada. Zakon ponude i potražnje. To je potpuno normalno. Konkurencija i na tom polju potiče poslodavce da osiguravaju zaposlenicima bolje uvjete i veće plaće. Puno je ljudi otišlo van Hrvatske zadnjih godina, ali vjerujem da će se uz povećanje standarda u Hrvatskoj dogoditi i povrat, što se kod nas već i događa. No jedan će dio ljudi biti u tom radnom smislu trajno izgubljen, jer su neki već stvorili svoj život nažalost u tuđini.
Koliko su danas brodogradilišta važna za hrvatske kooperante, škole, zanatlije,…?
Velika brodogradilišta generiraju potrebu za puno radnika, dobavljača, podizvođača, logistiku itd. Da bi svi ti ljudi ostvarivali učinak procesi u kojima sudjeluju trebaju biti dobro osmišljeni i optimirani za što je potrebno posebno znanje i vještine, a za to trebaju škole, fakulteti, specijalizacije i slično. Gubitkom takvih subjekata neminovno dolazi i do gubitka tih vještina i znanja, jer ako nemate poduzeće koje treba takva zanimanja u blizini onda se nitko neće za to niti školovati.
Je li točno da europska brodogradilišta ne mogu konkurirati kineskim i korejskim?
U nekim proizvodima ne mogu niti žele jer su niske dodane vrijednosti, koju Kinezi i ostali nadoknađuju količinama i državnim subvencijama ili potporama. Tu mislim na tankere i bulkere, dok po drugoj strani Kineska brodogradilišta za sada ne mogu konkurirati Europskim u npr kruzerima, putničkim brodovima, jahtama itd.
Što još, osim brodova, može proizvoditi Uljanik, u budućnosti?
Kao i svako drugo brodogradilište osim brodova mogu se proizvoditi čelične konstrukcije velikih dimenzija i težina, jer se iste i mogu raditi samo u brodogradilištima. Takvi se proizvodi traže u tzv. Off shore industriji nafte i plina, zatim energetskim objektima na moru, lučkim postrojenjima i procesnim postrojenjima koji su na obali, spacijalnim ekološkim i infrastrukturnim projektima itd
Može li se u Hrvatskoj poslovati i uspjeti bez politike? Ako da – kako ?
Bez politika, u smislu strančarenja, da – ali bez države ne. Velika brodogradnja u cijelom svijetu pa i u Europskoj uniji mora kontaktirati s državom. Svi naši konkurenti u EU automatizmom nakon ugovora dobiju državna jamstva. Drago mi je da je ova Vlada prepoznala potrebu osnivanja takvog jamstvenog fonda koji bi trebao funkcionirati po unaprijed poznatim pravilima i koja neće ovisiti o političkoj opciji niti o sastavu koji je na vlasti.
S Tomislavom Debeljakom, predsjednikom Uprave Brodosplita i DIV grupe
razgovarala:
Anamarija Burazer
Izvor:
24express, tiskano izdanje 21. rujna 2018.
