HRVATSKA BRODOGRADNJA U RESTRUKTURIRANJU

Na ovdašnjim prostorima kroz stoljeća mijenjale su se države, politički i ekonomski sustavi, oblici vlasništva, vlasnici brodogradilišta, no znanje gradnje kvalitetnih brodova ostalo je u temeljnim odrednicama svakog brodogradilišta.

U Republici Hrvatskoj brodogradnja je vrlo važan industrijski sektor i to u posljednjem desetljeću po udjelu u zaposlenosti (2% – 5%, s kooperantima do 10%)  u BDP-u (0,8% – 1,8%) te izvozu (10% do 15%).

Zbog veličine i složenosti gradnje brodova, značajan dio hrvatske industrije, specijalno malih i srednjih poduzeća je podugovorima direktno vezano na brodogradnju. U ovoj grani industrije je zaposlen veliki dio stanovništva pojedinih regija (Istarska, Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska županija).

Proces privatizacije i restrukturiranja hrvatskih brodogradilišta, trebao bi im omogućiti da rade na međunarodnom tržištu brodogradnje učinkovito i po tržišnim načelima, a sve u skladu s postojećim pravilima i propisima EU.

Očekivano oživljavanje hrvatske brodogradnje u velikoj mjeri bi trebalo pridonijeti regionalnoj i socijalnoj stabilnosti, kao i jačanju nacionalnog gospodarstva.

Od kraja II. svjetskog rata naša brodogradilišta izgradila su ukupno oko 1.150 plovnih jedinica, raznih tipova i veličina:

Brodosplit – oko 345 plovnih jedinica
Uljanik – oko 230 plovnih jedinica
3.Maj – oko 300 plovnih jedinica
Brodotrogir – oko 105 plovnih jedinica
Kraljevica – oko 165 plovnih jedinica
Hrvatska brodogradilista - lokacije

HRVATSKA BRODOGRADILIŠTA: Uljanik – osnovano 1856. godine, 3.maj – osnovano 1906. godine, Brodosplit – osnovano 1922. godine, Brodotrogir – osnovano 1944. godine, Kraljevica – osnovano 1729. godine/otišlo u stečaj/likvidaciju 2012., Danas opet uspješno posluje.

Izvor: Hrvatska brodogradnja Jadranbrod d.d.

CROATIAN SHIPBUILDING CORPORATION

 2011.

‘Hrvatska brodogradilišta su neprofitabilna, neučinkovita i predstavljaju prijetnju državnim financijama’

U proteklih 20-ak godina nije se pojavio ozbiljniji znanstveni ili stručni rad, niti je pokrenuta temeljitija rasprava o financiranju i financijskoj održivosti brodogradilišta u Hrvatskoj. Rasprave o potrebi restrukturiranja brodogradnje vođene su uglavnom između vlada i sindikata, ali bez konkretnih zaključaka, podataka ili pak vizije dugoročnog rješavanja problema. – među ostalim, zaključeno je u

Analizi Instituta za javne financije iz prosinca 2011. godine 

2015.

Hrvatska brodogradnja vraća se u normalu

Knjiga narudžbi: Pregledaj (pdf)

HRVATSKA: ‘Ugovorili 44 nova broda vrijedna 1,75 milijardi američkih dolara te još stotinjak milijuna kuna ugovorenih poslova vanbrodograđevne djelatnosti.’

BRODOGRADNJA Svjetsko tržište 2015.

 Dnevnik HRT, 18. listopada 2015. godine

2018.

Povratak odgođene krize brodogradilišta

Hrvatski tjednik: Primjer Brodosplita

Uvidom u bilance iz prošlih godina, evidentno je kako je kapital Uljanika negativan te kako se svakom novom godinom gomilaju nove stotine milijuna kuna gubitaka. Bez izravne pomoći Uljanik ne može nastaviti poslovanje, ako uopće ima smisla nastavljati ga u trenutačnome obliku. Nakon što je 2012. privatizirana, Uljanik grupa nije mijenjala svoj način poslovanja, te su problemi samo pomaknuti na određeno vrijeme.

I dalje se proizvode jednostavni veliki brodovi, i na svakome se ostvaruje gubitak, broj radnika je čak i povećan, nije se ulagalo u modernizaciju itd. Uz to se knjiga narudžaba napunila nerentabilnim novogradnjama, a brodogradilišta nemaju financijske niti kadrovske snage iznijeti ugovorene poslove na vrijeme, zbog čega se plaćaju skupi penali.

Primjer Brodosplita

Na sreću, jedno je takvo brodogradilište Brodosplit, čiji se vlasnik ponaša kako bi se investitor i trebao ponašati. Evidentno je Tomislav Debeljak dobro procijenio tržište i odustao od ustaljene prakse gradnje tankera, te se usmjerio na manju proizvodnju složenijih plovila, te proširio djelatnost brodogradilišta i na druge proizvodne asortimane. Tako se trenutačno završava brana od poplava grada Venecije, izrađuju stambeni kontejneri, ali grade i brodovi, primjerice najveći jedrenjak na svijetu, brojni kruzeri i slično. Priliku vide i u mostogradnji i izgradnji vjetroelektrana. Financijska izvješća odaju nam kako je splitsko brodogradilište stabilno iako broj trenutačnih poslova teško zadovoljava kapacitete i još će trebati nekoliko godina za donošenje ocjenu hoće li biti sposobno nositi se sa svjetskom konkurencijom.

To što brojni kritičari zamjeraju poslovnu odluku da se ne proizvode tankeri samo znači kako nisu dovoljno upućeni jer je željeno tržište mrtvo barem sljedećih petnaest godina. Brodosplit ima i dvostruko manje zaposlenih radnika od Uljanika, što je također znak kako se pazi na troškove. Bilo bi izvrsno ako Brodosplit uspije biti jedan od svjetskih kvalitetnijih proizvođača složenih brodova i kada bi u proizvodnju uključio lokalne projektne centre, dobavljače, obrte itd. Samo zajedničkim radom i ulaganjem u znanje te proizvodnjom visokoprofitabilnih proizvoda može se vratiti broj od nekoliko desetaka tisuća ljudi koji svoj kruh zarađuju od Brodosplita.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik



Predsjednik Uprave Brodosplita i DIV grupe, Tomislav Debeljak za Večernji list, 8. ožujka 2018. godine

Brodogradnja je za državu posebno interesantna industrijska grana koja pokreće velik broj popratnih djelatnosti, zapošljavanje, napredak tehnologije, znanosti, nabave opreme za brod, kooperanata, kao i svih popratnih službi te je u više od 90% slučajeva radi izvozni proizvod, što sve ima veliki multiplikacijski faktor za cijelu državu. Bitno je za brodograditelje znati hoće li i po kojim uvjetima biti sigurni u dobivanje potrebnih jamstava, u skladu s pravilima EU koja ne spadaju u područje državnih potpora.

“Raduje nas izjava gospođe Dalić. To je upravo ono što mi i tražimo i očekujemo od države. Ispunjavamo sve uvjete koje je ministrica i potpredsjednica Vlade navela, spremni smo osigurati 20 posto potrebnog financiranja, imamo konkretne narudžbe, dakle jasan posao, naručitelji su konkretni kupci koji će naručene brodove po isporuci platiti i sva će jamstva nakon isporuke brodova biti vraćena državi. Napominjemo da je izuzetno bitno da rokovi za donošenje odluke o odobravanju jamstva budu unaprijed definirani i određeni i što je moguće kraći, po uzoru na nama konkurentne zemlje EU.

Tijekom pet godina restrukturiranja odobreno nam je 61,6 milijuna eura i 19 milijuna kuna jamstava. Od toga 23 milijuna eura nisu korištena jer je jamstvo izdano prekasno pa je kupac odustao. Dio jamstava je vraćen jer su poslovi gotovi. Nijedno jamstvo za povrat avansa nije aktivirano na teret države (a neće ni biti).

U ovom trenutku zahtijevali smo jamstva za sedam brodova, a očekujemo i za svaki sljedeći brod za koji procijenimo da ga se isplati graditi ako za jamstvom bude potrebe. Trenutačno je aktualno i hitno zbog krajnjih rokova isporuke osigurati financiranje za dva velika broda za koja u idućih 60 dana moramo osigurati sredstva za financiranje same gradnje po uzoru na ostale države EU jer bi u protivnom kupac mogao odustati.

Ako ne dobijemo ta jamstva znači da ne možemo ispuniti zahtjeve kupaca brodova jer u našoj je ponudi i financiranje njihove gradnje pa ćemo morati odustati od tih ugovora. Međutim, uvijek sam bio pozitivac i šljaker i takvi smo svi u DIV grupi, nikada nismo odustajali ni od čega, no ako država nema interes po pravilima EK pronaći optimalan model financiranja gradnje brodova, morat ćemo prestati graditi velike brodove. Tome ćemo i prilagođavati svoje kapacitete, što može dovesti do odljeva zaposlenika. Šteta je u tom slučaju i veća jer se postignuti rezultati u restrukturiranju odbacuju.

Građenje velikih brodova ne može samostalno financijski pratiti nijedno brodogradilište u EU. Svaka država ima sličan model osiguravanja financijskog praćenja gradnje velikih brodova. Vrijednosti brodova su velike, pogotovo ako ih imate u gradnji nekoliko i to nijedno brodogradilište u EU ne može samostalno financirati svojim sredstvima pa su za to potrebni krediti. Kolaterali kojima raspolažu brodogradilišta nisu dovoljni i zato je taj model jedini način. Pogotovo u Hrvatskoj banke nisu voljne financirati brodogradnju bez takvog osiguranja. Unatoč tome što je DIV grupa financijski jedna od 10-ak najvećih privatnih kompanija u Hrvatskoj, s kapitalom i rezervama od oko 1,5 milijardi kuna, to nije dovoljno da bismo dobili toliko kredita kojim bismo mogli graditi brodove velike vrijednosti.

Nadamo se da će Uljanik grupa naći sposobnog kupca da restrukturira brodogradilište.

Možda je nepošteno što je 3. maj koji je u sklopu Uljanik grupe na početku privatizacije bio oko dvije milijarde kuna u boljem financijskom položaju od Brodosplita, a sada su zbog lošeg upravljanja u samo pet godina ušli u velike probleme pa je država Uljaniku morala osigurati jamstva za kredit od 700 mil. kuna, a Brodosplitu se osporava ono na što je imao pravo, a država nije ispunila. No neće nas to pokolebati, već želimo svu sreću Uljanik grupi i ostaloj hrvatskoj brodogradnji jer znamo da ona može i mora biti pozitivna kao i mi u Brodosplitu.”

Pročitajte više na:  www.vecernji.hr

 


Država ima dopustiva rješenja

Izdvojeno iz LIDERA 15.3.2018

Izdvojeno iz LIDERA 15.3.2018


Osim broda, Hrvatska nema nijedan drugi nacionalni proizvod, takve složenosti i vrijednosti, s kojim je prisutna i prepoznatljiva na svjetskom tržištu.

Brod kao složen tehnološki proizvod, u svjetskim razmjerima se može usporediti s avionskom industrijom. Dakle, onaj tko proizvodi brod i s njim se nalazi na svjetskom tržištu, ima puno pravo reći da je u svjetskom tehnološkom vrhu. Brodogradnja nije samo brodogradilište, nju čine i svi oni kooperanti koji rade u škverovima, proizvođači opreme, fakulteti, škole, od brodogradnje korist ima šira društvena zajednica.

Europska unija svojoj je brodograđevnoj industriji propisala vrlo stroga pravila o tržišnoj utakmici dok, istovremeno, situaciju na svjetskom brodograđevnom tržištu danas diktiraju njihovi dalekoistočni konkurenti, poglavito Kina čija brodograđevna industrija može računati s gotovo nepresušnim izvorima državne financijske pomoći.

Što nosi potpuna obustava dosadašnjih državnih potpora, ovih se dana, nakon krize u »3. maju« i Uljaniku, polako počinje pokazivati i u Brodotrogiru, gdje su plaće počele kasniti.

Pomalo je ironično što je upravo kontroverzni vlasnik splitskog škvera taj koji je prvi javno izustio i zatražio ona financijska rješenja na koja su domaća brodogradilišta mogla i morala računati i ubuduće, baš kao što je to slučaj i s drugim europskim brodograđevnim državama. Jer, u tako kompleksnom poslovnom mehanizmu kao što je brodograđevna industrija, izgradnja brodova koji se mjere u desecima, pa i stotinama milijuna eura bez kvalitetnog financijskog praćenja jednostavno nije moguće realizirati.

Prema smjernicama Europske komisije, brodogradilišta mogu računati na državna jamstva za kredite i avansne uplate kupaca, i to do 80 posto traženog iznosa. Upravo na tom principu i funkcioniraju brodogradilišta u drugim europskim državama, samo što su njihove vlade to pretočile u Jamstvene programe, dokumente kojima je točno propisuje tko može, pod kojim uvjetima i za što koristiti državna jamstva. Takvi dokumenti podložni su odobrenju Bruxellesa, uz jasno usklađenje sa smjernicama EK. Na ovaj način, europska brodogradilišta ne moraju za svaki ugovoreni projekt ili brod ići s posebnim zahtjevima na resorna ministarstva, pa na vladu, već se ta linija ishođenja državnih jamstava odvija automatski, po zadanim pravilima i uz jasna pravila igre.

Hrvatska Vlada takav dokument još uvijek nije donijela, iako je pisani prijedlog Jamstvenog programa izrađen od strane HB-Jadranbroda i razmatran u Ministarstvu gospodarstva, kažu izvori Novog lista. Za daljnje funkcioniranje brodograđevne industrije donošenje jednog takvog dokumenta nameće se kao imperativ. Nastavak financijskog praćenja novougovorenih brodova i odobrenje novih državnih jamstava, u skladu sa smjernicama EK-a, ključna je mjera bez koje nijedno veliko hrvatsko brodogradilište u ovom trenutku ne može opstati. To je nulta točka, od koje sve dalje polazi ili završava. Postoji i čitav niz drugih mjera s kojima bi hrvatska država trebala sudjelovati, baš kao što to za svoje brodogradnje čini jedna Njemačka, Italija ili Finska. Problem je, međutim, što se brodogradnja u Hrvatskoj već poodavno promatra samo kroz prizmu nečega naslijeđenog, nečeg što se, eto, događa, umjesto industrije koju se želi i koju se onda sustavno usmjerava i razvija.


27.3.2018.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta

Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva dr. sc. Martina Dalić sudjelovala je na konferenciji „Budućnost brodogradnje u Hrvatskoj“ koja je održana u zagrebačkom hotelu Esplanade u organizaciji Jutarnjeg lista i Brodosplita. Tema konferencije bila je budućnosti hrvatske brodogradnje, kao osnove za daljnji rast industrijske proizvodnje, a time posljedično i ukupnog izvoza Republike Hrvatske, te brodogradnja kao prilika za održavanje i povećanje zaposlenosti u industrijsko-prerađivačkom sektoru.

U svom pozdravnom govoru potpredsjednica Dalic istaknula je kako po okončanju programa restrukturiranja, tako restrukturirana brodogradilišta trebaju poslovati uspješno, a Vlada će stvoriti preduvjet za održivo poslovanje navedenih društava te njihovo pozicioniranje na svjetskom tržištu. „Ono na čemu radimo jest podrška jednostavnijem i lakšem financiranju procesa proizvodnje, ali podrška koja nema osobinu državne pomoći i ne može se razumijevati u kontekstu pružanja državne pomoći s obzirom da će taj mehanizam, kada dovršimo sve pripreme, uspješno podržavati poslovni proces. Preduvjeti analize, koje će se provesti prije donošenja odluke, moraju pokazati da brodogradilište koje takvu podršku, financiranje, traži ima stabilne financijske rezultate, ima prostor na tržištu, ima proizvod i ima posao.“ – naglasila je potpredsjednica Vlade Martina Dalić te najavila kako će se pristupiti izradi Jamstvenog programa za financiranje gradnje brodova, koji će po jasnim kriterijima učiniti dostupnim financiranje izgradnje brodova kako velikim, tako i srednjim i malim brodogradilištima, a po uzoru na zemlje poput Njemačke, Poljske, Finske i Portugala.

„U Hrvatskoj ne postoje samo danas 4 velika brodogradilišta. Hrvatsku brodogradnju čini i tzv. mala brodogradnja, odnosno 35 manjih poduzeća koja se bave različitim poslovima, a koja se smatraju brodogradnjom – od gradnje i proizvodnje jahti, do gradnje i proizvodnje drugih vrsta plovila, koja na određeni način, već dulji niz godina, živi u sjeni pozornosti koju privlače velika brodogradilišta. Postoji lepeza manjih brodograditelja koji vrlo aktivno izvoze, koji vrlo aktivno razvijaju svoju proizvodnju, koji zapošljavaju značajan broj ljudi i koji sve svoje aktivnosti obavljaju i financiraju samostalno, bez podrške države. Stoga će ovakav jamstveni fond biti mehanizam koji će stajati na raspolaganju, naravno, i maloj brodogradnji.“ – naglasila je potpredsjednica Vlade Martina Dalić.

Na kraju pozdravnog govora potpredsjednica Vlade i ministrica dr. sc. Martina Dalić naglasila kako se nada da će hrvatska brodogradilišta, u sljedećem razdoblju razvoja dati važnost inovacijama, istraživanju i razvoju te prihvatiti financijske instrumente s kojima će im država biti na raspolaganju.

Uz potpredsjednicu Vlade, konferenciji su nazočili g. Tomislav Debeljak, predsjednik Uprave Brodosplita, g. Zvonimir Novak, pomocnik ministrice gospodarstva, poduzetništva i obrta, g. Anton Kovačev, voditelj zagrebačkog ureda EIB-a, g. Reinhard Lüken, direktor Njemačke udruge brodogradnje te riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.

Povijesno gledajući, hrvatska brodogradnja imala je značajnu ulogu u svjetskim razmjerima te je, svojevremeno, zauzimala treće mjesto na svjetskoj ljestivici najvećih proizvođača brodova, a danas zauzima 10. mjesto s udjelom od 0,33%.

Sažetak konferencije „Budućnost brodogradnje u Hrvatskoj“

* Predsjednik Uprave Brodosplita Tomislav Debeljak potvrdio je da je Brodosplit predao obvezujuću ponudu za Uljanik, kazavši da je prvenstveno zainteresiran za 3. maj, u kojem bi proizvodio kruzere.

“Mi smo se sada fokusirali na polarne kruzere koji imaju jako visoke ekološke norme. To je budućnost u koju smo morali ući, ali s obzirom na to da nismo ranije napravili strukovno obrazovanje kako treba, za veće narudžbe ćemo trebati dosta radne snage.”

* Europska investicijska banka spremna je financirati izgradnju ekološki prihvatljivih brodova u okviru programa “zelene” brodogradnje vrijednog 750 milijuna eura.

* Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva dr. sc. Martina Dalić najavila je kako će se pristupiti izradi Jamstvenog programa za financiranje gradnje brodova, koji će po jasnim kriterijima učiniti dostupnim financiranje izgradnje brodova kako velikim, tako i srednjim i malim brodogradilištima, a po uzoru na zemlje poput Njemačke, Poljske, Finske i Portugala.

* “Prije otprilike 15-ak godina posjetio sam sva hrvatska brodogradilišta, barem ona najveća i bio sam impresioniran. Bilo je ljeto, bilo je vruće i ljudi su naporno radili, čak i na 40 stupnjeva. I u to vrijeme me se dojmilo da ova industrija u ovoj zemlji ima dobru budućnost jer ljudi tako naporno rade.” – Reinhard Lüken, predsjednik Udruženja njemačkih brodograditelja i pomorske industrije


09.4.2018.

Danko Končar je jučer po prvi put nakon što je odabran za strateškog partnera Uljanika posjetio to pulsko brodogradilište gdje je razgovarao sa sindikatima i Upravom o budućnosti škvera. Pročešljao je predloženi plan restrukturiranja Uljanika koji bi trebao udariti smjernice njegovog budućeg razvoja, te odrediti što će Uljanik graditi, gdje, hoće li imati i dodatnih djelatnosti i ono najbitnije koliko će mu radne snage za to trebati. Dakle, juč

er je počelo usuglašavanje završne verzije programa restrukturiranja, i to s upravom na čelu s Giannijem Rossandom, te nadzornim odborom i konzultantima na projektu BCG-om (Boston Consulting Group), te predstavnicima Ministarstva gospodarstva. Danas namjerava posjetiti riječki 3. Maj koji posluje unutar Uljanik Grupe.

Končar je oko svega pozitivan, ali veli da još ne može dati odgovore na sva pitanja.

– Kermas je prihvatio načela plana restrukturiranja, ali treba ga doraditi. Danas je učinjen prvi korak prema tom cilju jer će Boston Consulting Group imati prezentaciju svog prijedloga. Do kraja svibnja treba donijeti taj revidirani ili novi plan. I da to bude Uljanikov plan, najavio je Končar brojnim novinarima. Dodao je da ovo nije njegov prvi posjet Uljaniku i da je Kermas odavno mali dioničar u ovoj velikoj tvrtki, ali da je ovo prvi radni dan u smislu strateškog partnerstva.

– Kada završimo analizu i razgovore sa svima, donijet ćemo vlastita razmišljanja koja ćemo tome prilagoditi. Nikad mi se nije dogodili da sam došao na neki sastanak i da sam iz njega izašao s istim razmišljanjima. Kada govorimo o tom planu, moramo razmišljati o tome da ga mora usvojiti Bruxelles. U ovom je trenutku najvažniji rad na tom planu restrukturiranja, istaknuo je Končar.

Ne zna hoće li biti otpuštanja

Na pitanje hoće li u Uljaniku biti otpuštanja kazao je da je to dobro pitanje na koje ne zna odgovor.

– Ako gledate da je nekada Uljanik imao osam tisuća, a sada 2.600 – 2.700 radnika, nisam baš siguran. Negdje sigurno ima manjka, a negdje viška radnika – rekao je Končar i dodao kako planira da i Brodotrogir uđe u sastav Uljanika kao što je 3. Maj i da se tu izvrši racionalizacija poslovanja te da se tako pojednostavi i pojeftini proizvodnja. Kada je u pitanju Brodotrogir, gdje se najavljuje otpuštanje 300 radnika, kazao je da su došli u fazu gdje u nekim segmentima imaju viška radne snage, a da negdje postoji manjak.

– Kada smo došli u Brodotrogir, onda smo po planu restrukturiranja ostali smo na jednom navozu i bilo je predviđeno da imamo 700 ljudi. Sada ih imamo 1079 i ostao je jedan navoz. Neće biti klasičnih otpuštanja nego ćemo vjerojatno pokušati ljudima naći posao u nekim drugim aktivnostima, nastavio je Končar.

Nepoznat iznos ulganja u Uljanik

Nije kazao ni koliko će točno uložiti u Uljanik.

– Ne znam. Postoji odluka skupštine dioničara koja je predvidjela određeni raspon, tako da je to to, bio je neodređen novi vlasnik Uljanika. Kazao je da će njegov tim svakako voditi daljnje razgovore s Uljanikom te da će u sve biti i on osobno uključen.

– Ja sam uvijek tu, uvijek se petljam. Nije jednostavno spojiti dva tijela u jedno. To je kao brak u prvo vrijeme, zaključio je Končar.

Inače, Končar je nedavno odabran za strateškog partnera posrnulom pulskom brodogradilištu jer je njegova ponuda bila najbliža planu restrukturiranja koji je predvidjela uprava. Ono što se dosad zna je da bi došlo do diverzifikacije djelatnosti, odnosno Uljanik se ne bi bavio više isključivo brodogradnjom, već se spominjala i gradnja marine, dok bi se u samoj brodogradnji išlo na izradu manjeg broja brodova, ali onih skupih, luksuznih i visokosofisticiranih.

Također, na skupštini dioničara u veljači rečeno je da se očekuje da će budući vlasnik, odnosno strateški partner Uljanika uložiti oko 100 milijuna eura. Tada je s 97 posto glasova svih dioničara donesena odluka o povećanju temeljnog kapitala tvrtke za najviše 302,22 milijuna kuna, bez obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. Temeljni kapital tako se sa 100,69 milijuna kuna može povećati na najviše 402,91 milijun kuna, a to uključuje izdavanje novih dionica uz uplatu uloga u novcu radi prikupljanja sredstava za rad društva.

Prenosi Jutarnji list


23.6.2018.

Kakvu budućnost predviđate sektoru u cjelini? Što će na kraju biti hrvatska brodogradnja?

– Ne želim biti prorok, ali činjenica je da sam predvidio gotovo sve što se trenutno u Uljaniku događa. Sada mi je malo i žao jer da sam to javno rekao možda bi se spriječili gubici, a možda i nešto gore što se tamo dogodilo. Zato ću sada javno reći ono što već dugo vremena uočavam. Određenim grupama cilj je Uljanik pretvoriti u turistički sadržaj. Što se tiče 3. maja, uz povrat sredstava koje je uzeo Uljanik, iako se tamo događalo dosta toga suprotno pravilima EK, od prekomjerne potpore i nenamjenske potrošnje i prelijevanja državnog poticaja, te je rizik i da EK povuče neke drastičnije poteze pa je možda stečaj s preustrojem čišća i stabilnija priča za radnike, državu i sami 3. maj, na kraju će se svakako uz dobrog vlasnika stvoriti nova pozitivna brodograđevna priča. Za Trogir mislim da će se do kraja preorijentirati na turizam i servisni dio.

Dakle, Hrvatska će imati dva ozbiljna proizvodna škvera?

– Da. Brodosplit i 3. maj.

Pročitajte u cijelosti razgovor Tomislava Debeljaka za Slobodnu Dalmaciju 23. lipnja 2018.

Slobodna Dalmacija, tiskano izdanje 23.6.2018.

Slobodna Dalmacija, tiskano izdanje 23.6.2018.


29.6.2018.

Sa zajedničke sjednice pružena politička potpora Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije za spas i daljni razvoj brodogradilišta 3. maj

 


16.7.2018.

U prvom planu nekretnine, 
a ne spas brodogradnje

U petak poslijepodne, 13. srpnja 2018. za Bruxelles je otišao prijedlog programa restrukturiranja Uljanik Brodogradilišta (UB), tvrtke-kćeri pulskog Uljanik d.d.-a, i to unatoč otvorenom upozorenju koje je Vladi zbog nelogičnosti, nepridržavanja propisa i de facto friziranih podataka na kojima se temelji program pismeno uputio ministar financija Zdravko Marić.

Slanjem programa unatoč brojnim otvorenim pitanjima Vlada očito kupuje vrijeme i prebacuje Komisiji da kaže zadnju. Međutim, kada bi se i dobilo zeleno svjetlo za Uljanikov program i pomaganjem nekretninskog biznisa pomoglo da se dovrše ugovoreni brodovi u Puli i Rijeci, još uvijek se iz programa malo čuje o samoj budućnosti brodogradnje. Logično je tek da bi, kada bi se zatvorio Uljanikov dug 3. maju to brodogradilište moglo prodati i time mu osigurati nastavak rada. No, što se troškova za državu tiče, u grubo gledajući po ovoj pulskoj računici bi u slučaju stečaja Uljanika država iz proračuna dala 600 milijuna eura, a za realizaciju ovog mega-paketa tek nešto manje, 500 milijuna eura. No, sudeći po svemu, potporu od lokalne politike za ovaj drugi scenarij, nekretninsko-brodograđevni plan, njegovi autori imaju. Potvrdu da za njega kod vlade lobiraju dalo je i dizanje ruku IDS-ovaca u Saboru prošli tjedan kod izglasavanja oporbi spornog zakona o najmu stanova.

Pročitajte u cijelosti članak koji potpisuje Marija Brnić u

Poslovnom dnevniku


08.8.2018.

Željan Horvat iz Kermas grupe za N1 televiziju o restrukturiranju Uljanika, riječ o radnicima, 3. maju, Brodotrogiru, …


10.8.2018.

Glas škverana iz Pule

PressReader Večernji list, 10.8.2018.


16.8.2018.

Naslovnica Jutarnjeg lista 16.8.2018.

Ministar gospodarstva je na pitanje novinara komentirao situaciju u brodogradilištu Uljaniku te medijske napise o njegovu izglednom stečaju:

“Prema mojim informacijama i u komunikaciji s upravom Uljanika, nemam informaciju da se u ovom trenutku insinuira bilo kakav stečajni postupak. Uprava u ovom trenutku traži izvore financiranja da bi isplatila plaću. Mi u Ministarstvu gospodarstva pokušavamo pomoći upravi da do isplate te plaće dođe. Bit ćemo malo pametniji u ponedjeljak“, odgovorio je ministar koji smatra da kašnjenje plaće dan ili dva nije problem.

“Budite svjesni činjenice da gotovo 50 posto ukupnoga vlasništva Uljanika leži na leđima radnika i sami radnici su dionici ovoga procesa. Uprava, radnici, ministarstva financija i gospodarstva u istom smo turbulentnom procesu, pokušavamo iznaći modalitet da brodogradnja u Puli i Rijeci opstane“, rekao je Horvat i dodao da “nema informacije da su se sredstva iz Uljanika pretakala u 3. maj”.

Ministar Horvat zaključio je kako “smo kroz inspekcijski nadzor Ministarstva financija neko činjenično stanje i u 3. maju i u Uljaniku uspjeli staviti na stol. U razgovoru s upravom, ali i svim dionicima ovoga procesa vidjet ćemo kakvi će se koraci poduzimati u nekoliko narednih dana”


20.8.2018.

Brodotrogir kasni s plaćom, radnici prijete štrajkom

Brodotrogir, koji je prije pet godina preuzeo Danko Končar, ima problema s likvidnošću još od početka godine, tvrdi sindikalist jer im se i stimulativni dio plaće umanjio zbog štednje. Proces restrukturiranja trogirskog škvera je završio, ali i dalje muku muče s pronalaskom kapitala. Prema riječima glavnog sindikalista, Brodotrogir nema dovoljno unosnih poslova koji bi donosili prihode, a i projekti koji se planiraju stoje jer im nitko ne želi dati kredit. Tako su planirali graditi kruzer koji bi zaposlio radnike u škveru i unatoč državnom jamstvu od 32 milijuna eura, nitko im ne želi dati kredit.

– Još uvijek tražimo načine i mogućnosti da budemo optimalno društvo. S jedne strane Uprava kaže da ima viška radnika, što je vjerojatno točno, ali s druge strane nama nedostaje kvalitetnog kadra, a najvažnije, nedostaje nam poslova. To je najveći problem. U knjizi narudžbi imamo tri-četiri broda, ali to su mala plovila od 20-30 metara i to neće zaposliti radnike. Situacija nije sjajna, ali kao i mnogo puta dosad optimist sam i vjerujem da ćemo se uspjeti izvući i nastaviti djelatnost koju obavljamo – kaže Belas te dodaje kako mu pozicija koju obnaša ne dopušta da bude pesimist.

Brodotrogir je, kaže sindikalist, prošlu godinu iskazao manju dobit, ali od početka ove godine imaju lošu likvidnost; kasne plaće, ne plaćaju se na vrijeme dobavljači i kooperanti, materijalna prava iz kolektivnog ugovora, poput jubilarnih nagrada za razdoblje do rujna 2017., nisu ispoštovana, stimulativni dio plaće je smanjen, najavljuju se otkazi uz otpremnine ili premještaji u druga brodogradilišta.

Tekst u cijelosti pročitajte na web portalu Jutarnjeg lista

Naslovnica Jutarnjeg lista 20.8.2018.

 

MINISTARSTVO GOSPODARSTVA

Više o privatizaciji brodogradilišta u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske (link)
Škveranin Mate - Vrdoljak Brodosplit - FOTO Škveranka

Škveranin Mate Vrdoljak

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.