HRVATSKA BRODOGRADNJA U RESTRUKTURIRANJU

Na ovdašnjim prostorima kroz stoljeća mijenjale su se države, politički i ekonomski sustavi, oblici vlasništva, vlasnici brodogradilišta, no znanje gradnje kvalitetnih brodova ostalo je u temeljnim odrednicama svakog brodogradilišta.

U Republici Hrvatskoj brodogradnja je vrlo važan industrijski sektor i to u posljednjem desetljeću po udjelu u zaposlenosti (2% – 5%, s kooperantima do 10%)  u BDP-u (0,8% – 1,8%) te izvozu (10% do 15%).

Zbog veličine i složenosti gradnje brodova, značajan dio hrvatske industrije, specijalno malih i srednjih poduzeća je podugovorima direktno vezano na brodogradnju. U ovoj grani industrije je zaposlen veliki dio stanovništva pojedinih regija (Istarska, Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska županija).

Proces privatizacije i restrukturiranja hrvatskih brodogradilišta, trebao bi im omogućiti da rade na međunarodnom tržištu brodogradnje učinkovito i po tržišnim načelima, a sve u skladu s postojećim pravilima i propisima EU.

Očekivano oživljavanje hrvatske brodogradnje u velikoj mjeri bi trebalo pridonijeti regionalnoj i socijalnoj stabilnosti, kao i jačanju nacionalnog gospodarstva.

Od kraja II. svjetskog rata naša brodogradilišta izgradila su ukupno oko 1.150 plovnih jedinica, raznih tipova i veličina:

Brodosplit – oko 345 plovnih jedinica
Uljanik – oko 230 plovnih jedinica
3.Maj – oko 300 plovnih jedinica
Brodotrogir – oko 105 plovnih jedinica
Kraljevica – oko 165 plovnih jedinica
Hrvatska brodogradilista - lokacije
HRVATSKA BRODOGRADILIŠTA: Uljanik – osnovano 1856. godine, 3.maj – osnovano 1906. godine, Brodosplit – osnovano 1922. godine, Brodotrogir – osnovano 1944. godine, Kraljevica – osnovano 1729. godine/otišlo u stečaj/likvidaciju 2012. (Na području kraljevičke brodogradilišne luke Dalmont planira urediti navoz i izgraditi kolica za izvlačenje brodova, nabaviti brodogradilišne dizalice i opremiti radionice. Projekt ima dvije faze i svaka traje šest godina, a povećat će konkurentnost luke i njezino pozicioniranje na Mediteranu. U prvoj fazi predviđeno je ulaganje 38 milijuna, a u drugoj 92 milijuna kuna. Za zahvate je, kako je izvijestio Dalmont, ishođena i lokacijska dozvola i radovi mogu skoro početi. )

Izvor: Hrvatska brodogradnja Jadranbrod d.d.

CROATIAN SHIPBUILDING CORPORATION

 2011.

“Hrvatska brodogradilišta su neprofitabilna, neučinkovita i predstavljaju prijetnju državnim financijama”

U proteklih 20-ak godina nije se pojavio ozbiljniji znanstveni ili stručni rad, niti je pokrenuta temeljitija rasprava o financiranju i financijskoj održivosti brodogradilišta u Hrvatskoj. Rasprave o potrebi restrukturiranja brodogradnje vođene su uglavnom između vlada i sindikata, ali bez konkretnih zaključaka, podataka ili pak vizije dugoročnog rješavanja problema. – među ostalim, zaključeno je u

Analizi Instituta za javne financije iz prosinca 2011. godine 

2015.

Hrvatska brodogradnja vraća se u normalu

Knjiga narudžbi: Pregledaj (pdf)

HRVATSKA: ‘Ugovorili 44 nova broda vrijedna 1,75 milijardi američkih dolara te još stotinjak milijuna kuna ugovorenih poslova vanbrodograđevne djelatnosti.’

BRODOGRADNJA Svjetsko tržište 2015.

 Dnevnik HRT, 18. listopada 2015. godine

2018.

Povratak odgođene krize brodogradilišta

Hrvatski tjednik: Primjer Brodosplita

Uvidom u bilance iz prošlih godina, evidentno je kako je kapital Uljanika negativan te kako se svakom novom godinom gomilaju nove stotine milijuna kuna gubitaka. Bez izravne pomoći Uljanik ne može nastaviti poslovanje, ako uopće ima smisla nastavljati ga u trenutačnome obliku. Nakon što je 2012. privatizirana, Uljanik grupa nije mijenjala svoj način poslovanja, te su problemi samo pomaknuti na određeno vrijeme.

I dalje se proizvode jednostavni veliki brodovi, i na svakome se ostvaruje gubitak, broj radnika je čak i povećan, nije se ulagalo u modernizaciju itd. Uz to se knjiga narudžaba napunila nerentabilnim novogradnjama, a brodogradilišta nemaju financijske niti kadrovske snage iznijeti ugovorene poslove na vrijeme, zbog čega se plaćaju skupi penali.

Primjer Brodosplita

Na sreću, jedno je takvo brodogradilište Brodosplit, čiji se vlasnik ponaša kako bi se investitor i trebao ponašati. Evidentno je Tomislav Debeljak dobro procijenio tržište i odustao od ustaljene prakse gradnje tankera, te se usmjerio na manju proizvodnju složenijih plovila, te proširio djelatnost brodogradilišta i na druge proizvodne asortimane. Tako se trenutačno završava brana od poplava grada Venecije, izrađuju stambeni kontejneri, ali grade i brodovi, primjerice najveći jedrenjak na svijetu, brojni kruzeri i slično. Priliku vide i u mostogradnji i izgradnji vjetroelektrana. Financijska izvješća odaju nam kako je splitsko brodogradilište stabilno iako broj trenutačnih poslova teško zadovoljava kapacitete i još će trebati nekoliko godina za donošenje ocjenu hoće li biti sposobno nositi se sa svjetskom konkurencijom.

To što brojni kritičari zamjeraju poslovnu odluku da se ne proizvode tankeri samo znači kako nisu dovoljno upućeni jer je željeno tržište mrtvo barem sljedećih petnaest godina. Brodosplit ima i dvostruko manje zaposlenih radnika od Uljanika, što je također znak kako se pazi na troškove. Bilo bi izvrsno ako Brodosplit uspije biti jedan od svjetskih kvalitetnijih proizvođača složenih brodova i kada bi u proizvodnju uključio lokalne projektne centre, dobavljače, obrte itd. Samo zajedničkim radom i ulaganjem u znanje te proizvodnjom visokoprofitabilnih proizvoda može se vratiti broj od nekoliko desetaka tisuća ljudi koji svoj kruh zarađuju od Brodosplita.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik



Predsjednik Uprave Brodosplita i DIV grupe, Tomislav Debeljak za Večernji list, 8. ožujka 2018. godine

Brodogradnja je za državu posebno interesantna industrijska grana koja pokreće velik broj popratnih djelatnosti, zapošljavanje, napredak tehnologije, znanosti, nabave opreme za brod, kooperanata, kao i svih popratnih službi te je u više od 90% slučajeva radi izvozni proizvod, što sve ima veliki multiplikacijski faktor za cijelu državu. Bitno je za brodograditelje znati hoće li i po kojim uvjetima biti sigurni u dobivanje potrebnih jamstava, u skladu s pravilima EU koja ne spadaju u područje državnih potpora.

“Raduje nas izjava gospođe Dalić. To je upravo ono što mi i tražimo i očekujemo od države. Ispunjavamo sve uvjete koje je ministrica i potpredsjednica Vlade navela, spremni smo osigurati 20 posto potrebnog financiranja, imamo konkretne narudžbe, dakle jasan posao, naručitelji su konkretni kupci koji će naručene brodove po isporuci platiti i sva će jamstva nakon isporuke brodova biti vraćena državi. Napominjemo da je izuzetno bitno da rokovi za donošenje odluke o odobravanju jamstva budu unaprijed definirani i određeni i što je moguće kraći, po uzoru na nama konkurentne zemlje EU.

Tijekom pet godina restrukturiranja odobreno nam je 61,6 milijuna eura i 19 milijuna kuna jamstava. Od toga 23 milijuna eura nisu korištena jer je jamstvo izdano prekasno pa je kupac odustao. Dio jamstava je vraćen jer su poslovi gotovi. Nijedno jamstvo za povrat avansa nije aktivirano na teret države (a neće ni biti).

U ovom trenutku zahtijevali smo jamstva za sedam brodova, a očekujemo i za svaki sljedeći brod za koji procijenimo da ga se isplati graditi ako za jamstvom bude potrebe. Trenutačno je aktualno i hitno zbog krajnjih rokova isporuke osigurati financiranje za dva velika broda za koja u idućih 60 dana moramo osigurati sredstva za financiranje same gradnje po uzoru na ostale države EU jer bi u protivnom kupac mogao odustati.

Ako ne dobijemo ta jamstva znači da ne možemo ispuniti zahtjeve kupaca brodova jer u našoj je ponudi i financiranje njihove gradnje pa ćemo morati odustati od tih ugovora. Međutim, uvijek sam bio pozitivac i šljaker i takvi smo svi u DIV grupi, nikada nismo odustajali ni od čega, no ako država nema interes po pravilima EK pronaći optimalan model financiranja gradnje brodova, morat ćemo prestati graditi velike brodove. Tome ćemo i prilagođavati svoje kapacitete, što može dovesti do odljeva zaposlenika. Šteta je u tom slučaju i veća jer se postignuti rezultati u restrukturiranju odbacuju.

Građenje velikih brodova ne može samostalno financijski pratiti nijedno brodogradilište u EU. Svaka država ima sličan model osiguravanja financijskog praćenja gradnje velikih brodova. Vrijednosti brodova su velike, pogotovo ako ih imate u gradnji nekoliko i to nijedno brodogradilište u EU ne može samostalno financirati svojim sredstvima pa su za to potrebni krediti. Kolaterali kojima raspolažu brodogradilišta nisu dovoljni i zato je taj model jedini način. Pogotovo u Hrvatskoj banke nisu voljne financirati brodogradnju bez takvog osiguranja. Unatoč tome što je DIV grupa financijski jedna od 10-ak najvećih privatnih kompanija u Hrvatskoj, s kapitalom i rezervama od oko 1,5 milijardi kuna, to nije dovoljno da bismo dobili toliko kredita kojim bismo mogli graditi brodove velike vrijednosti.

Nadamo se da će Uljanik grupa naći sposobnog kupca da restrukturira brodogradilište.

Možda je nepošteno što je 3. maj koji je u sklopu Uljanik grupe na početku privatizacije bio oko dvije milijarde kuna u boljem financijskom položaju od Brodosplita, a sada su zbog lošeg upravljanja u samo pet godina ušli u velike probleme pa je država Uljaniku morala osigurati jamstva za kredit od 700 mil. kuna, a Brodosplitu se osporava ono na što je imao pravo, a država nije ispunila. No neće nas to pokolebati, već želimo svu sreću Uljanik grupi i ostaloj hrvatskoj brodogradnji jer znamo da ona može i mora biti pozitivna kao i mi u Brodosplitu.”

Pročitajte više na:  www.vecernji.hr

 


Država ima dopustiva rješenja

Izdvojeno iz LIDERA 15.3.2018
Izdvojeno iz LIDERA 15.3.2018


Osim broda, Hrvatska nema nijedan drugi nacionalni proizvod, takve složenosti i vrijednosti, s kojim je prisutna i prepoznatljiva na svjetskom tržištu.

Brod kao složen tehnološki proizvod, u svjetskim razmjerima se može usporediti s avionskom industrijom. Dakle, onaj tko proizvodi brod i s njim se nalazi na svjetskom tržištu, ima puno pravo reći da je u svjetskom tehnološkom vrhu. Brodogradnja nije samo brodogradilište, nju čine i svi oni kooperanti koji rade u škverovima, proizvođači opreme, fakulteti, škole, od brodogradnje korist ima šira društvena zajednica.

Europska unija svojoj je brodograđevnoj industriji propisala vrlo stroga pravila o tržišnoj utakmici dok, istovremeno, situaciju na svjetskom brodograđevnom tržištu danas diktiraju njihovi dalekoistočni konkurenti, poglavito Kina čija brodograđevna industrija može računati s gotovo nepresušnim izvorima državne financijske pomoći.

Što nosi potpuna obustava dosadašnjih državnih potpora, ovih se dana, nakon krize u »3. maju« i Uljaniku, polako počinje pokazivati i u Brodotrogiru, gdje su plaće počele kasniti.

Pomalo je ironično što je upravo kontroverzni vlasnik splitskog škvera taj koji je prvi javno izustio i zatražio ona financijska rješenja na koja su domaća brodogradilišta mogla i morala računati i ubuduće, baš kao što je to slučaj i s drugim europskim brodograđevnim državama. Jer, u tako kompleksnom poslovnom mehanizmu kao što je brodograđevna industrija, izgradnja brodova koji se mjere u desecima, pa i stotinama milijuna eura bez kvalitetnog financijskog praćenja jednostavno nije moguće realizirati.

Prema smjernicama Europske komisije, brodogradilišta mogu računati na državna jamstva za kredite i avansne uplate kupaca, i to do 80 posto traženog iznosa. Upravo na tom principu i funkcioniraju brodogradilišta u drugim europskim državama, samo što su njihove vlade to pretočile u Jamstvene programe, dokumente kojima je točno propisuje tko može, pod kojim uvjetima i za što koristiti državna jamstva. Takvi dokumenti podložni su odobrenju Bruxellesa, uz jasno usklađenje sa smjernicama EK. Na ovaj način, europska brodogradilišta ne moraju za svaki ugovoreni projekt ili brod ići s posebnim zahtjevima na resorna ministarstva, pa na vladu, već se ta linija ishođenja državnih jamstava odvija automatski, po zadanim pravilima i uz jasna pravila igre.

Hrvatska Vlada takav dokument još uvijek nije donijela, iako je pisani prijedlog Jamstvenog programa izrađen od strane HB-Jadranbroda i razmatran u Ministarstvu gospodarstva, kažu izvori Novog lista. Za daljnje funkcioniranje brodograđevne industrije donošenje jednog takvog dokumenta nameće se kao imperativ. Nastavak financijskog praćenja novougovorenih brodova i odobrenje novih državnih jamstava, u skladu sa smjernicama EK-a, ključna je mjera bez koje nijedno veliko hrvatsko brodogradilište u ovom trenutku ne može opstati. To je nulta točka, od koje sve dalje polazi ili završava. Postoji i čitav niz drugih mjera s kojima bi hrvatska država trebala sudjelovati, baš kao što to za svoje brodogradnje čini jedna Njemačka, Italija ili Finska. Problem je, međutim, što se brodogradnja u Hrvatskoj već poodavno promatra samo kroz prizmu nečega naslijeđenog, nečeg što se, eto, događa, umjesto industrije koju se želi i koju se onda sustavno usmjerava i razvija.


27.3.2018.

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta

Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva dr. sc. Martina Dalić sudjelovala je na konferenciji „Budućnost brodogradnje u Hrvatskoj“ koja je održana u zagrebačkom hotelu Esplanade u organizaciji Jutarnjeg lista i Brodosplita. Tema konferencije bila je budućnosti hrvatske brodogradnje, kao osnove za daljnji rast industrijske proizvodnje, a time posljedično i ukupnog izvoza Republike Hrvatske, te brodogradnja kao prilika za održavanje i povećanje zaposlenosti u industrijsko-prerađivačkom sektoru.

U svom pozdravnom govoru potpredsjednica Dalic istaknula je kako po okončanju programa restrukturiranja, tako restrukturirana brodogradilišta trebaju poslovati uspješno, a Vlada će stvoriti preduvjet za održivo poslovanje navedenih društava te njihovo pozicioniranje na svjetskom tržištu. „Ono na čemu radimo jest podrška jednostavnijem i lakšem financiranju procesa proizvodnje, ali podrška koja nema osobinu državne pomoći i ne može se razumijevati u kontekstu pružanja državne pomoći s obzirom da će taj mehanizam, kada dovršimo sve pripreme, uspješno podržavati poslovni proces. Preduvjeti analize, koje će se provesti prije donošenja odluke, moraju pokazati da brodogradilište koje takvu podršku, financiranje, traži ima stabilne financijske rezultate, ima prostor na tržištu, ima proizvod i ima posao.“ – naglasila je potpredsjednica Vlade Martina Dalić te najavila kako će se pristupiti izradi Jamstvenog programa za financiranje gradnje brodova, koji će po jasnim kriterijima učiniti dostupnim financiranje izgradnje brodova kako velikim, tako i srednjim i malim brodogradilištima, a po uzoru na zemlje poput Njemačke, Poljske, Finske i Portugala.

„U Hrvatskoj ne postoje samo danas 4 velika brodogradilišta. Hrvatsku brodogradnju čini i tzv. mala brodogradnja, odnosno 35 manjih poduzeća koja se bave različitim poslovima, a koja se smatraju brodogradnjom – od gradnje i proizvodnje jahti, do gradnje i proizvodnje drugih vrsta plovila, koja na određeni način, već dulji niz godina, živi u sjeni pozornosti koju privlače velika brodogradilišta. Postoji lepeza manjih brodograditelja koji vrlo aktivno izvoze, koji vrlo aktivno razvijaju svoju proizvodnju, koji zapošljavaju značajan broj ljudi i koji sve svoje aktivnosti obavljaju i financiraju samostalno, bez podrške države. Stoga će ovakav jamstveni fond biti mehanizam koji će stajati na raspolaganju, naravno, i maloj brodogradnji.“ – naglasila je potpredsjednica Vlade Martina Dalić.

Na kraju pozdravnog govora potpredsjednica Vlade i ministrica dr. sc. Martina Dalić naglasila kako se nada da će hrvatska brodogradilišta, u sljedećem razdoblju razvoja dati važnost inovacijama, istraživanju i razvoju te prihvatiti financijske instrumente s kojima će im država biti na raspolaganju.

Uz potpredsjednicu Vlade, konferenciji su nazočili g. Tomislav Debeljak, predsjednik Uprave Brodosplita, g. Zvonimir Novak, pomocnik ministrice gospodarstva, poduzetništva i obrta, g. Anton Kovačev, voditelj zagrebačkog ureda EIB-a, g. Reinhard Lüken, direktor Njemačke udruge brodogradnje te riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.

Povijesno gledajući, hrvatska brodogradnja imala je značajnu ulogu u svjetskim razmjerima te je, svojevremeno, zauzimala treće mjesto na svjetskoj ljestivici najvećih proizvođača brodova, a danas zauzima 10. mjesto s udjelom od 0,33%.

Sažetak konferencije „Budućnost brodogradnje u Hrvatskoj“

* Predsjednik Uprave Brodosplita Tomislav Debeljak potvrdio je da je Brodosplit predao obvezujuću ponudu za Uljanik, kazavši da je prvenstveno zainteresiran za 3. maj, u kojem bi proizvodio kruzere.

“Mi smo se sada fokusirali na polarne kruzere koji imaju jako visoke ekološke norme. To je budućnost u koju smo morali ući, ali s obzirom na to da nismo ranije napravili strukovno obrazovanje kako treba, za veće narudžbe ćemo trebati dosta radne snage.”

* Europska investicijska banka spremna je financirati izgradnju ekološki prihvatljivih brodova u okviru programa “zelene” brodogradnje vrijednog 750 milijuna eura.

* Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva dr. sc. Martina Dalić najavila je kako će se pristupiti izradi Jamstvenog programa za financiranje gradnje brodova, koji će po jasnim kriterijima učiniti dostupnim financiranje izgradnje brodova kako velikim, tako i srednjim i malim brodogradilištima, a po uzoru na zemlje poput Njemačke, Poljske, Finske i Portugala.

* “Prije otprilike 15-ak godina posjetio sam sva hrvatska brodogradilišta, barem ona najveća i bio sam impresioniran. Bilo je ljeto, bilo je vruće i ljudi su naporno radili, čak i na 40 stupnjeva. I u to vrijeme me se dojmilo da ova industrija u ovoj zemlji ima dobru budućnost jer ljudi tako naporno rade.” – Reinhard Lüken, predsjednik Udruženja njemačkih brodograditelja i pomorske industrije


9.4.2018.

Danko Končar je jučer po prvi put nakon što je odabran za strateškog partnera Uljanika posjetio to pulsko brodogradilište gdje je razgovarao sa sindikatima i Upravom o budućnosti škvera. Pročešljao je predloženi plan restrukturiranja Uljanika koji bi trebao udariti smjernice njegovog budućeg razvoja, te odrediti što će Uljanik graditi, gdje, hoće li imati i dodatnih djelatnosti i ono najbitnije koliko će mu radne snage za to trebati. Dakle, juč

er je počelo usuglašavanje završne verzije programa restrukturiranja, i to s upravom na čelu s Giannijem Rossandom, te nadzornim odborom i konzultantima na projektu BCG-om (Boston Consulting Group), te predstavnicima Ministarstva gospodarstva. Danas namjerava posjetiti riječki 3. Maj koji posluje unutar Uljanik Grupe.

Končar je oko svega pozitivan, ali veli da još ne može dati odgovore na sva pitanja.

– Kermas je prihvatio načela plana restrukturiranja, ali treba ga doraditi. Danas je učinjen prvi korak prema tom cilju jer će Boston Consulting Group imati prezentaciju svog prijedloga. Do kraja svibnja treba donijeti taj revidirani ili novi plan. I da to bude Uljanikov plan, najavio je Končar brojnim novinarima. Dodao je da ovo nije njegov prvi posjet Uljaniku i da je Kermas odavno mali dioničar u ovoj velikoj tvrtki, ali da je ovo prvi radni dan u smislu strateškog partnerstva.

– Kada završimo analizu i razgovore sa svima, donijet ćemo vlastita razmišljanja koja ćemo tome prilagoditi. Nikad mi se nije dogodili da sam došao na neki sastanak i da sam iz njega izašao s istim razmišljanjima. Kada govorimo o tom planu, moramo razmišljati o tome da ga mora usvojiti Bruxelles. U ovom je trenutku najvažniji rad na tom planu restrukturiranja, istaknuo je Končar.

Ne zna hoće li biti otpuštanja

Na pitanje hoće li u Uljaniku biti otpuštanja kazao je da je to dobro pitanje na koje ne zna odgovor.

– Ako gledate da je nekada Uljanik imao osam tisuća, a sada 2.600 – 2.700 radnika, nisam baš siguran. Negdje sigurno ima manjka, a negdje viška radnika – rekao je Končar i dodao kako planira da i Brodotrogir uđe u sastav Uljanika kao što je 3. Maj i da se tu izvrši racionalizacija poslovanja te da se tako pojednostavi i pojeftini proizvodnja. Kada je u pitanju Brodotrogir, gdje se najavljuje otpuštanje 300 radnika, kazao je da su došli u fazu gdje u nekim segmentima imaju viška radne snage, a da negdje postoji manjak.

– Kada smo došli u Brodotrogir, onda smo po planu restrukturiranja ostali smo na jednom navozu i bilo je predviđeno da imamo 700 ljudi. Sada ih imamo 1079 i ostao je jedan navoz. Neće biti klasičnih otpuštanja nego ćemo vjerojatno pokušati ljudima naći posao u nekim drugim aktivnostima, nastavio je Končar.

Nepoznat iznos ulganja u Uljanik

Nije kazao ni koliko će točno uložiti u Uljanik.

– Ne znam. Postoji odluka skupštine dioničara koja je predvidjela određeni raspon, tako da je to to, bio je neodređen novi vlasnik Uljanika. Kazao je da će njegov tim svakako voditi daljnje razgovore s Uljanikom te da će u sve biti i on osobno uključen.

– Ja sam uvijek tu, uvijek se petljam. Nije jednostavno spojiti dva tijela u jedno. To je kao brak u prvo vrijeme, zaključio je Končar.

Inače, Končar je nedavno odabran za strateškog partnera posrnulom pulskom brodogradilištu jer je njegova ponuda bila najbliža planu restrukturiranja koji je predvidjela uprava. Ono što se dosad zna je da bi došlo do diverzifikacije djelatnosti, odnosno Uljanik se ne bi bavio više isključivo brodogradnjom, već se spominjala i gradnja marine, dok bi se u samoj brodogradnji išlo na izradu manjeg broja brodova, ali onih skupih, luksuznih i visokosofisticiranih.

Također, na skupštini dioničara u veljači rečeno je da se očekuje da će budući vlasnik, odnosno strateški partner Uljanika uložiti oko 100 milijuna eura. Tada je s 97 posto glasova svih dioničara donesena odluka o povećanju temeljnog kapitala tvrtke za najviše 302,22 milijuna kuna, bez obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. Temeljni kapital tako se sa 100,69 milijuna kuna može povećati na najviše 402,91 milijun kuna, a to uključuje izdavanje novih dionica uz uplatu uloga u novcu radi prikupljanja sredstava za rad društva.

Prenosi Jutarnji list


23.6.2018.

Kakvu budućnost predviđate sektoru u cjelini? Što će na kraju biti hrvatska brodogradnja?

– Ne želim biti prorok, ali činjenica je da sam predvidio gotovo sve što se trenutno u Uljaniku događa. Sada mi je malo i žao jer da sam to javno rekao možda bi se spriječili gubici, a možda i nešto gore što se tamo dogodilo. Zato ću sada javno reći ono što već dugo vremena uočavam. Određenim grupama cilj je Uljanik pretvoriti u turistički sadržaj. Što se tiče 3. maja, uz povrat sredstava koje je uzeo Uljanik, iako se tamo događalo dosta toga suprotno pravilima EK, od prekomjerne potpore i nenamjenske potrošnje i prelijevanja državnog poticaja, te je rizik i da EK povuče neke drastičnije poteze pa je možda stečaj s preustrojem čišća i stabilnija priča za radnike, državu i sami 3. maj, na kraju će se svakako uz dobrog vlasnika stvoriti nova pozitivna brodograđevna priča. Za Trogir mislim da će se do kraja preorijentirati na turizam i servisni dio.

Dakle, Hrvatska će imati dva ozbiljna proizvodna škvera?

– Da. Brodosplit i 3. maj.

Pročitajte u cijelosti razgovor Tomislava Debeljaka za Slobodnu Dalmaciju 23. lipnja 2018.

Slobodna Dalmacija, tiskano izdanje 23.6.2018.
Slobodna Dalmacija, tiskano izdanje 23.6.2018.

29.6.2018.

Sa zajedničke sjednice pružena politička potpora Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije za spas i daljni razvoj brodogradilišta 3. maj

 


16.7.2018.

U prvom planu nekretnine, 
a ne spas brodogradnje

U petak poslijepodne, 13. srpnja 2018. za Bruxelles je otišao prijedlog programa restrukturiranja Uljanik Brodogradilišta (UB), tvrtke-kćeri pulskog Uljanik d.d.-a, i to unatoč otvorenom upozorenju koje je Vladi zbog nelogičnosti, nepridržavanja propisa i de facto friziranih podataka na kojima se temelji program pismeno uputio ministar financija Zdravko Marić.

Slanjem programa unatoč brojnim otvorenim pitanjima Vlada očito kupuje vrijeme i prebacuje Komisiji da kaže zadnju. Međutim, kada bi se i dobilo zeleno svjetlo za Uljanikov program i pomaganjem nekretninskog biznisa pomoglo da se dovrše ugovoreni brodovi u Puli i Rijeci, još uvijek se iz programa malo čuje o samoj budućnosti brodogradnje. Logično je tek da bi, kada bi se zatvorio Uljanikov dug 3. maju to brodogradilište moglo prodati i time mu osigurati nastavak rada. No, što se troškova za državu tiče, u grubo gledajući po ovoj pulskoj računici bi u slučaju stečaja Uljanika država iz proračuna dala 600 milijuna eura, a za realizaciju ovog mega-paketa tek nešto manje, 500 milijuna eura. No, sudeći po svemu, potporu od lokalne politike za ovaj drugi scenarij, nekretninsko-brodograđevni plan, njegovi autori imaju. Potvrdu da za njega kod vlade lobiraju dalo je i dizanje ruku IDS-ovaca u Saboru prošli tjedan kod izglasavanja oporbi spornog zakona o najmu stanova.

Pročitajte u cijelosti članak koji potpisuje Marija Brnić u

Poslovnom dnevniku


8.8.2018.

Željan Horvat iz Kermas grupe za N1 televiziju o restrukturiranju Uljanika, riječ o radnicima, 3. maju, Brodotrogiru, …


10.8.2018.

Glas škverana iz Pule

PressReader Večernji list, 10.8.2018.

16.8.2018.

Naslovnica Jutarnjeg lista 16.8.2018.

Ministar gospodarstva je na pitanje novinara komentirao situaciju u brodogradilištu Uljaniku te medijske napise o njegovu izglednom stečaju:

“Prema mojim informacijama i u komunikaciji s upravom Uljanika, nemam informaciju da se u ovom trenutku insinuira bilo kakav stečajni postupak. Uprava u ovom trenutku traži izvore financiranja da bi isplatila plaću. Mi u Ministarstvu gospodarstva pokušavamo pomoći upravi da do isplate te plaće dođe. Bit ćemo malo pametniji u ponedjeljak“, odgovorio je ministar koji smatra da kašnjenje plaće dan ili dva nije problem.

“Budite svjesni činjenice da gotovo 50 posto ukupnoga vlasništva Uljanika leži na leđima radnika i sami radnici su dionici ovoga procesa. Uprava, radnici, ministarstva financija i gospodarstva u istom smo turbulentnom procesu, pokušavamo iznaći modalitet da brodogradnja u Puli i Rijeci opstane“, rekao je Horvat i dodao da “nema informacije da su se sredstva iz Uljanika pretakala u 3. maj”.

Ministar Horvat zaključio je kako “smo kroz inspekcijski nadzor Ministarstva financija neko činjenično stanje i u 3. maju i u Uljaniku uspjeli staviti na stol. U razgovoru s upravom, ali i svim dionicima ovoga procesa vidjet ćemo kakvi će se koraci poduzimati u nekoliko narednih dana”


20.8.2018.

Brodotrogir kasni s plaćom, radnici prijete štrajkom

Brodotrogir, koji je prije pet godina preuzeo Danko Končar, ima problema s likvidnošću još od početka godine, tvrdi sindikalist jer im se i stimulativni dio plaće umanjio zbog štednje. Proces restrukturiranja trogirskog škvera je završio, ali i dalje muku muče s pronalaskom kapitala. Prema riječima glavnog sindikalista, Brodotrogir nema dovoljno unosnih poslova koji bi donosili prihode, a i projekti koji se planiraju stoje jer im nitko ne želi dati kredit. Tako su planirali graditi kruzer koji bi zaposlio radnike u škveru i unatoč državnom jamstvu od 32 milijuna eura, nitko im ne želi dati kredit.

– Još uvijek tražimo načine i mogućnosti da budemo optimalno društvo. S jedne strane Uprava kaže da ima viška radnika, što je vjerojatno točno, ali s druge strane nama nedostaje kvalitetnog kadra, a najvažnije, nedostaje nam poslova. To je najveći problem. U knjizi narudžbi imamo tri-četiri broda, ali to su mala plovila od 20-30 metara i to neće zaposliti radnike. Situacija nije sjajna, ali kao i mnogo puta dosad optimist sam i vjerujem da ćemo se uspjeti izvući i nastaviti djelatnost koju obavljamo – kaže Belas te dodaje kako mu pozicija koju obnaša ne dopušta da bude pesimist.

Brodotrogir je, kaže sindikalist, prošlu godinu iskazao manju dobit, ali od početka ove godine imaju lošu likvidnost; kasne plaće, ne plaćaju se na vrijeme dobavljači i kooperanti, materijalna prava iz kolektivnog ugovora, poput jubilarnih nagrada za razdoblje do rujna 2017., nisu ispoštovana, stimulativni dio plaće je smanjen, najavljuju se otkazi uz otpremnine ili premještaji u druga brodogradilišta.

Tekst u cijelosti pročitajte na web portalu Jutarnjeg lista

Naslovnica Jutarnjeg lista 20.8.2018.

21.8.2018.

Tomislav Debeljak: Uprava Uljanika zeznula je sve što se zeznuti može. Lokalna politika već je otpisala brodogradnju u Puli

“Puni navozi i puna knjiga narudžbi bile su obmane, radilo se u pravilu o loše ugovorenim brodovima, po meni temeljeno na klasičnoj hrvatskoj korupciji, na kojima se samo stvarao gubitak umjesto da su poput nas ugovarali isključivo isplative poslove i ekonomski brinuli o brodogradilištu i njihovim radnicima”, kaže Debeljak.

“Od svega toga još je gore da je ista uprava koja je napravila greške, dakle ista ta hobotnica, nastavila upravljati brodogradilištem, uz objašnjenje zbog “kontinuiteta poslovanja” – valjda kontinuiteta gubitaka – i na kraju izabrala i strateškog partnera koji ne sudjeluje u planu restrukturiranja, već samo čeka da im se odobre sredstva. Država je bila ekspeditivna i veoma dobronamjerna i pomogla im na sve zakonski moguće načine: najprije Milanovićeva vlada s najvećim dijelom garancija koje danas državi dolaze na naplatu, pa trenutna Vlada s 96 milijuna eura iz siječnja ove godine kako bi im dala prostora za izraditi i uskladiti održivi plan restrukturiranja. Samo taj iznos bio je dovoljan za petnaest punih plaća s bonusima za svih 4400 radnika grupe, premda u samom brodogradilištu ni ne radi toliko ljudi. Zbilja treba postaviti pitanje: zar je moguće da i sve ostale tvrtke iz sustava – koje, uostalom djeluju na tržištu – nemaju sredstava za plaće, odnosno gdje je potrošen novac? Samom Uljaniku to je moralo biti dovoljno i za dvije godine”, nastavlja Debeljak.

“Radnika mi je iznimno žao, jer su navučeni na to da postanu vlasnici škvera, a njime uopće nisu upravljali. Najgore je što je uprava iskoristila sve moguće legalne načine državne potpore i došli su u situaciju da država više formalno-pravno ni ne smije pomoći. Tvrtka je očito u velikom problemu kojeg treba što prije riješiti – bilo stečajem s preustrojem, predstečajem ili nečim trećim, samo da se trenutna agonija radnika prekine, jer će brodogradnja na ovaj ili onaj način imati budućnost kao i Brodosplitu, Kraljevici, ili u Poljskoj. No, najbitnije je da se hobotnica koja je dovela Uljanik u ovu situaciju ukloni i da se škver postavi na zdrave noge. Potpuno razumijem želju i volju države da pomogne po tko zna koji put, čak to i podržavam iako se za sanacije troši novac poreznih obveznika, no zbog lošeg upravljanja Uljanikom prostor je trenutno vrlo skučen i opasan po državu zbog sankcioniranja od strane Europske komisije”, smatra vlasnik Brodosplita.

Sam Debeljak svojedobno se javio kao jedan od zainteresiranih za strateškog partnera Uljanika, no odbijen je unatoč ponudi za koju tvrdi da je iznosila 700 milijuna kuna da bi prednost bila dana “partneru koji nije ni imao konkretnu ponudu”. Također, kaže da mu je u tom trenutku onemogućeno dubinsko snimanje situacije u pulskom brodogradilištu.

“Prvenstveno smo razmišljali o spašavanju 3. maja, jedne od najboljih tvrtki koja je 2013. godine bila u boljoj poziciji od Brodosplita za dvije milijarde, a iz koje je u međuvremenu na različite načine prema Puli “iscurilo” preko milijardu kuna. To su dodatni gubici također stvoreni lošim upravljanjem, no za 3. maj se osobno ne brinem i siguran sam da će on pronaći svoje mjesto pod suncem. Za Uljanik ipak zaključujem da je dio lokalne politike odlučio navedeno područje prenamijeniti u druge svrhe'”, zaključuje Debeljak.

Prenosi: www.tportal.hr


 

24.8.2018.

Zašto moj tata nije dobio plaću? – FOTO Roberta Dešković/Facebook grupa “Uljanik za bolje sutra”

 

29.8.2018.

U Brodosplitu nema stajanja, a takvo uspješno hrvatsko brodogradilište u 2018. velika je rijetkost

Baš negdje u doba kad je Uljanik počeo tonuti bratski Brodosplit je dosegnuo svoje dno. Splitski škver našao se u istim problemima kao danas Uljanik ali za razliku od Uljanika splitski škver je našao vlasnika koji zna što hoće i kako hoće.

Pogledajte VIDEO

RTL vijesti iz Brodosplita


30.8.2018.

Vlada je izvijestila kako je na zatvorenome dijelu današnje sjednice dala državna jamstva u korist Hrvatske poštanske banke (HPB) za zamjenu instrumenata osiguranja po plasmanima te banke prema društvu Uljanik d.d. iz 2015. i 2016. godine, čime se omogućuje isplata plaća radnicima Uljanik Grupe.

Time se, kako se doznaje, Uljanik Grupi osiguravaju sredstva da isplati plaće radnicima, ali ne i Upravi Uljanik Grupe.


 

1.9.2018.

Izdvojeno mišljenje

Odgovornost Uljanikovih nadzornika


 

4.9.2018.

Darko Pappo iz DIV grupe za N1 o brodogradilištima Brodosplit, Uljanik i 3. maj


 

Što se događa s hrvatskom brodogradnjom


 

7.9.2018.

Debeljak: 3. maj je mogao biti pozitivna priča, ali odbila nas je Uljanikova “hobotnica”

Tomislav Debeljak, vlasnik Brodosplita, svojedobno je predao ponudu za strateškog partnera u restrukturiranju Uljanik grupe. U Uljaniku su povjerenje odlučili dati Danku Končaru. Danas za Novi list komentira stanje u Uljaniku i 3. maju.

– Nažalost, kao što je to prije bilo u Brodosplitu, u Uljaniku se ta “hobotnica” zadržala do danas i napravila štetu od, koliko se piše u novinama, tri do četiri milijarde kuna.

Jako mi je žao 3. maja! Siguran sam da se može spasiti, što je i bila naša ponuda: da se prvo spasi 3. maj.

Potom bi prema profesionalno izrađenom planu restrukturiranja uslijedio pokušaj izvlačenja 3. maja, u slučaju da država želi pokriti troškove restrukturiranja.

Želja nam je bila napraviti istu pozitivnu priču, kao u Brodosplitu, rekao je Tomislav Debeljak za Novi list.

Razgovor s Tomislavom Debeljakom pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista

 

8.9.2018.

Redoviti profesor sa zagrebačkog FER-a dr. Zoran Vukić za Morski.hr

o hrvatskoj brodogradnji

Nažalost, ovih dana ponovo se raspravlja o brodogradnji te njezinoj neizvjesnoj sudbini u Hrvatskoj. U medijima se uglavnom piše o odgovornima za nastalu situaciju u Uljaniku i 3. Maju, no rijetko tko ponudi rješenje za trenutnu situaciju. Što bi po Vašem mišljenju trebalo učiniti po tom pitanju?

– Ja sam započeo svoj radni vijek 1972. godine kada sam se zaposlio u Jadranbrodu (združena brodograđevna industrija tadašnje Jugoslavije). Dobro sam se upoznao s tehnologijom gradnje brodova i dosta posjećivao sva brodogradilišta. Problem u brodogradnji je uvijek isti. Trebate imati financijska sredstva da biste nabavili limove, opremu i sve što treba za izgradnju broda. Tek nakon što ga isporučite naručitelju dobit ćete novac.

Italija kao članica EU drži brodogradnju (Italcantieri) većinski u svojim rukama i preko poštanske banke (koja je državna banka) financira izgradnju brodova. Naravno pitanje je kako Italija to može raditi a Hrvatska ne može? Znači li to da nisu sve zemlje u istom položaju ili su se naši kod pregovaranja za ulazak u EU malo prešli. Ako taj problem s brodogradnjom postoji stalno, kako to da ga do sada nitko nije riješio? Zamislite da vam netko dade problem koji treba riješiti i vi ga rješavate 30 godina. Što bi se moglo reći o vama? Mislim da je ovdje sve jasno. Struka se nije slušala. Vapaji sa SORTE (konferencije naših brodograditelja) koji su odlazili na razne adrese, nisu polučili ništa jer nitko nije mario.

– U novije vrijeme pojavio se i problem s Brodarskim institutom koji je također doveden do ruba. O tome se malo priča jer se u ovom slučaju pokazala sva nesposobnost države da skrbi o svojoj imovini. Znanje koje je tamo postojalo raspršilo se a za bilo kakav iskorak u morskim tehnologijama znanje je neophodno. Sveukupno gledano, slika je sumorna i pitanje je kako će se razriješiti svi ti problemi.

Žalosno je da je naša brodogradnja više cijenjena u inozemstvu nego kod nas. Samo brodogradilište „Brodosplit“ izgradilo je do danas 450 brodova. Naša brodogradilišta dobila su različita priznanja za novogradnje. Od 1987. 37 brodova izgrađenih u našim brodogradilištima dobilo je različite nagrade (great ship of the year, distincitive ship of the year, i sl.). Ako se zna da se godišnje u svijetu izgradi između 1500 i 2500 brodova, a da se godišnje podijeli 50-tak nagrada, to pokazuje da su to vrlo prestižne nagrade.

Također treba naglasiti da je za brodove izgrađene u Hrvatskoj oko 97% njih projektirano kod nas, što pokazuje značajnu ekspertizu naših ljudi. Problem koji imamo u Hrvatskoj je da se vrlo sporo rješavaju problemi. Po tome se čini kao da se radi o vrlo velikoj zemlji gdje se sve odvija sporo. Mi smo mala zemlja i kod nas bi se problemi trebali brzo rješavati.

Ako me pitate kako riješiti probleme u našoj brodogradnji, mogu vam reći samo to da oni koji su pokazali svoju nesposobnost u rješavanju problema brodogradnje trebaju otići iz brodogradnje. Struka se mora slušati jer bez nje nema napretka, a politiku treba angažirati da stvori uvjete koji će brodogradnji omogućiti ponovni uzlet. Brod ne mora biti jedini proizvod brodogradilišta, ali mora ostati njen trajni proizvod.

Pročitajte više o konferenciji CAMS 2018, automatici i pomorskoj robotici, radu sa studentima, te o bogatom istraživačkom radu profesora Vukića u razgovoru za Morski.hr


 

12.9.2018.

HRT Otvoreno

Gosti emisije:
Samir Hadžić – radnik Uljanika
Gianni Rossanda – predsjednik Uprave Uljanika
Davor Huić – Udruga poreznih obveznika „Lipa“
Darko Horvat – ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta (HDZ)
Zlatko Komadina – župan Primorsko-goranske županije (SDP)
Valter Flego – župan Istarske županije (IDS)

“Ukoliko se promijene prostorni planovi – može se ići s Kermas energijom. Ostat će dio brodogradnje. Ukoliko se to ne učini – neće biti brodogradnje, osim ako netko ima drugog strateškog partnera.” – predsjednik Uprave brodogradilišta Uljanik


 

#BRODOSPLIT 🇭🇷 “Mi smo dokaz da se može. Ugovorili smo nove brodove i apsolutno, kao greška u sustavu, pokazali smo da brodogradnja može biti pozitivna bez poticaja države.”


 

13.9.2018.

Zar (ni)je važno tko je kriv?

 

Izvještaj sa sjednice Vlade u Puli

Poruka premijera Republike Hrvatske narodu i novim naraštajima :
„Pokušajmo tražiti rješenja za budućnost, kao načelo koje nam je važno, a manje gledati tko je manje ili više kriv za nešto što je bilo prije. To je jedini pristup koji nosi rješenje“, zaključio je predsjednik Vlade.


 

14.9.2018.

“Ne želimo biti teret države, želimo sami zaraditi novac”

Radnici iz Stožera za obranu Uljanika komentirali su za N1 stanje u brodogradilištu, Danka Končara, i glasine o novom strateškom partneru.

“Mi smo među radnicima puno više nego sindikati, znamo puno više stvari o uvjetima rada, mi smo i sami radnici, jedino nam je bilo važno dati pravovremene informacije radnicima. Želimo što i svi radnici i građani Pule, da brodogradnja opstane, da možemo plaćati, da ne budemo na teret države, da ne budemo socijalni problem, nego da sami zarađujemo novac”, rekao je Franko Belas.
Njegov kolega Deni Širol komentirao je tri opcije za Uljanik: Stečaj, ostanak sadašnje uprave i Danka Končara ili novi strateški partner. Radnicima bi najviše odgovarao strateški partner koji ima iskustva u brodogradnji i nije zainteresiran za nekretninski biznis.
“Treća opcija je najbolja, mi od početka nismo bili zadovoljni s Končarom, može se vidjeti kako funkcioniraju njegove firme. Finska ga tuži za 50 milijuna eura. Brodotrogir ima 900 zaposlenih i neodrživ je, zamislite kako bi bilo s Uljanikom koji ima četiri tisuće ljudi. Dok bi išao državni novac, radnici bi primali plaću, pitanje je što bi bilo nakon toga”, rekao je Širol i apelirao na Vladu da riješi problem Uljanika jer radnicima vrijeme curi.”

 

1.10.2018.

Sa znanstvenog skupa upućen snažan apel brodograđevne struke i industrije: Hrvatskoj je potrebna brodogradnja!

– Brodogradnja je generator proizvodnje i ujedno izvoznik domaće industrije, te je kao takva važna za razvoj cjelokupne društvene zajednice.

Brodogradnju ne predstavljaju samo brodogradilišta, već je brodogradnja u RH veliki sustav koji uz brodogradilišta čine i proizvođači opreme, kooperantske tvrtke, projektni uredi, sveučilišta, Brodarski institut, Hrvatski registar brodova te brojna mala i srednja poduzeća koja su na razne posredne i neposredne načine povezana s brodogradnjom. Eventualnim zatvaranjem brodogradilišta, kao okosnice brodograđevne industrije, urušio bi se čitav sustav s dalekosežnim posljedicama.

– U brodogradnji Republike Hrvatske nije niti približno iskorištena mogućnost daljnjeg razvoja kojeg pruža brodogradnja kao okosnica razvoja ostale industrije. Brodogradnja pruža ogroman potencijal za razvoj malih i srednjih poduzeća oko nje kao baze. Vrlo je teško danas s nekim proizvodom izaći na svjetsko tržište, a brod kao jedan od najkompleksnijih proizvoda pruža velike mogućnosti tvrtkama da plasiraju svoj proizvod kao sastavni dio broda.

– Dugoročna održivost velikih brodogradilišta u Hrvatskoj najviše ovisi o upravljanju tim brodograđevnim poduzećima, kao prvom karikom koja stvara ključne preduvjete za pozitivno poslovanje. Druga ključna karika je pravovremeno davanje državnih jamstava prema modelu koji se ne smatra državnom potporom. Treća nezaobilazna karika je aktivno učešće financijskih institucija u financiranju gradnje i/ili eksploatacije broda s konkurentnim naknadama i kamatama.

– Uvjereni smo da je dugoročna suradnja brodograđevne industrije, sveučilišta i znanstvenih instituta na znanstvenim i tehnološkim projektima, kojima će se razviti inovativni potencijal hrvatske brodogradnje, jedini pravi put kojim se garantira njena dugoročna održivost.

Ozbiljnije ulaganje u okviru Makroprojekta brodogradnje 1970.-1975. omogućilo je upuštanje u zahtjevne projekte brodova i razvoj hrvatske brodogradnje. Hrvatska brodogradnja želi i može projektirati i graditi sofisticirane brodove, kao i sve druge pomorske objekte velike dodane vrijednosti koji donose dobit.

Zaključno, pozivamo sve one koji mogu utjecati na stanje u brodogradnji, u prvom redu vlasnike brodogradilišta i Vladu Republike Hrvatske da ulože sve napore kako bi se očuvala ova djelatnost i da pokušaju naći izlaz iz postojeće krizne situacije.

Skupština simpozija SORTA 2018 pri tom nudi stručnu i znanstvenu pomoć pri predlaganju, analizi, izradi i izboru najpovoljnijih rješenja.


 

1.10.2018.

Talijanski Palumbo preuzeo je riječko brodogradilište Viktor Lenac, stoji u izvješću koje je u ponedjeljak objavljeno na Zagrebačkoj burzi.

Nakon preuzimanja, Palumbo čije je sjedište u Napulju, u posjedu je 60 posto dionica Viktora Lenca. S time da je 22 posto temeljnog kapitala sada u vlasništvu malteške tvrtke P&L Shiprepaira Holding Limited koja je udružila snage s Palumbom u preuzimanju riječkog brodogradilišta. – prenosi LIDER


19.10.2018.

Radnici 3. maja uputili su javnosti otvoreno pismo o stanju u svom brodogradilištu.

Otvoreno pismo Trećemajaca: Ne želimo biti teret poreznih obveznika, već raditi i biti plaćeni

S obzirom da su uprave društava ULJANIK Grupe uspjele u manje od pet godina baciti na koljena brodogradilišta u Rijeci i Puli koja su više od sto godina ponosno stvarale generacije radnika, mi, ponosni radnici čije je ugroženo pravo na rad, opstanak radnih mjesta i budućnost brodogradilišta, želimo još jednom javno izreći stav svih zaposlenika u riječkom brodogradilištu:

  • Brodogradilište je u ovom trenutku potrošeno i iscrpljeno, a naročito posljednjih mjeseci: otkazi ugovora o gradnji brodova, praktički zaustavljena proizvodnja, veliki odljev kadrova… Ovakva situacija izrazito troši posljednji entuzijazam i optimizam kod radnika.
  • Sada su očigledne pogreške u poslovnoj politici ULJANIK-a prema 3.MAJ-u, čija su posljedica trenutni problemi, a što je i potaknulo reakcije iz Brodogradilišta i samoorganiziranje radnika, te izazvalo definitivno nepovjerenje prema postojećoj Upravi.
  • Radnici prepoznaju podršku Vlade RH prema brodogradnji posljednjih godina, te u sklopu nje i prema 3.MAJ-u. Isto tako prepoznata je i podrška lokalne uprave i samouprave u Rijeci za rješavanje postojećih problema.
  • U proteklim godinama, iako planirani, izostali su ozbiljni zahvati i rezultati na poboljšanju organizacije, efikasnosti i uvjeta rada, što je u nadležnosti Uprave, a ne radnika. U Brodogradilištu su postojali i još uvijek postoje prijedlozi za poboljšanja u svim procesima gradnje broda koje na žalost Uprava nije prihvaćala.
  • Smatramo da je u okviru smjernica Vlade RH, bez obzira na daljnji model rješavanja problema u 3.MAJ-u, presudno održati kadrovski, tehnički, tehnološki i proizvodni potencijal Brodogradilišta, te zaista krenuti u stvarno poslovno i organizacijsko preoblikovanje temeljeno na struci, suvremenim poslovnim rješenjima i alatima koji se koriste u svijetu.
  • Još uvijek postoji kritična masa, imamo tradiciju, znanje, kapacitete i tržište, te brodovlasnike koji žele završiti započete i graditi nove brodove u 3.MAJ-u. Osim brodova, tržište traži i proizvode iz srodnih djelatnosti koje Brodogradilište može proizvoditi. Naša radna snaga svih profila prepoznata je u svijetu, ako su uspješni u drugim zemljama, nema razloga da to ne budu i u Hrvatskoj.
  • Kako u Brodogradilištu, tako i u okruženju, imamo marljive i odane radnike, inženjere i druge stručnjake, imamo doktore znanosti, objavljene brojne znanstvne i stručne radove i podršku znanosti. Većina tvrtki iz okruženja je na ovaj ili onaj način potekla, bila je ili je još uvijek vezana uz brodogradnju.
  • U Brodogradilištu smo bili i jesmo spremni za promjene i poboljšanja u svim segmentima rada, svjesni da se mi moramo prilagoditi svijetu, jer se svijet neće prilagođavati nama. Smatramo da takvi zahvati trebaju biti kontrolirani i vođeni u skladu s odlukama resornih tijela na razini RH.

U cilju očuvanja brodogradnje na riječkim navozima predlažemo:

1. Zadržati cjelovitu brodograđevnu djelatnost u Rijeci.

2. Imenovati stručnu i kompetentnu Upravu koja će zastupati interese 3.MAJ-a.

3. Ponovno ugovoriti s brodovlasnicima završetak gradnje otkazanih brodova.

4. Provesti organizirano, vođeno, kontrolirano i pošteno izdvajanje 3.MAJ Brodogradilišta iz ULJANIK Grupe i vraćanje svih stručnih službi natrag u Brodogradilište, te uključiti potencijale tvornice motora na lokaciji 3.MAJ-a i pridružiti ih Brodogradilištu.
Radnici 3.MAJ-a ne žele biti teret poreznih obveznika, već žele raditi i za taj posao biti adekvatno plaćeni, i da brodogradnja daje pripadajući doprinos državi i društvu. 3.MAJ trenutno nema sudbinu u svojim rukama, ali ne svojom krivnjom.

Zaposlenici svih društava ULJANIK Grupe koji rade u Rijeci, Trećemajci, otvoreni su kao i do sada za suradnju i razgovore s Vladom RH, resornim ministarstvima, lokalnom samoupravom, potencijalnim investitorima, brodarima, poslovnim partnerima, znanstvnim ustanovama i svima drugima.

Brodogradnja je pokretač razvoja gospodarstva.

Potrebne su nam brze odluke!

Preostali Trećemajci


 

20.10.2018.

Posebna katastrofa slučaja Uljanik leži u tome što Republika Hrvatska čak i ima posebnu državnu firmu Jadranbrod koja joj služi da stručno prati stanje u brodogradilištima, kao i stanje partnerstva države s onim što zovemo održivom brodogradnjom. Posebno perverzno s tom državnom firmom za praćenje brodogradnje jest to što je davala bolje ocjene onima u brodogradnji koji očigledno nisu išli u smjeru održivosti nego su štancali ogromne tonaže i još enormnije gubitke, dok su oni koji su kontrolirali odnos prihoda i rashoda, poput Brodosplita, bili sistematski omalovažavani.

Ako ne uzmete zdravo za gotovo tezu da je proaktivnost države na ovim prostorima češće pogubna nego korisna, možete se samo čuditi kako je moguće da su u Vladi pustili da nebuloze u Uljaniku, suportirane nesuvislim izvještavanjem Jadranbroda, odu tako daleko prema financijskoj provaliji.

I naravno, sad kad je ludilo na vrhuncu, i dalje nigdje nema odgovornosti. Pravi cirkus. Po svojoj direktorskoj neodgovornosti, sada već notorni Gianni Rossanda, financijaš koji je na svakom brodu u prosjeku uspio izgubiti stotinjak milijuna kuna, proziva aktualnog ministra gospodarstva zbog neznanja (poručio mu je javno da “nema pojma” o brodogradnji), a od tog istog ministra besramno žica novac poreznih obveznika. Tko je tu lud? – pita se Gojko Drljača u “Izdvojenom mišljenju” tiskanog izdanja Jutarnjeg lista.

U državama sa zdravom ekonomskom ulogom države nekakav Rossanda davno bi odletio, a pozivalo bi ga se u sobe državne uprave daleko od očiju javnosti samo zbog potreba knjigovodstvene i financijske forenzike. I to da bi se vidjelo kako je uopće moguće proizvesti takav fantastičan gubitak, te ima li tu kojim “čudom” kakve kaznene odgovornosti, a ne da bi bilo što predlagao. No, u Lijepoj našoj Rossanda dijeli javne lekcije ministrima koji bi trebali počistiti sve u lancu – od Uljanika preko Jadranbroda sve do svojeg ministarstva, sve one koji su sudjelovali u bušenju epske rupe duga duboke šest milijardi, koji će u konačnici morati zatrpati porezni obveznici. No, to ne čine, nego puštaju da im vrlo sumnjivi financijaš poručuje da su neznalice.

Činjenicu da je Rossanda, direktor koji je proizveo nevjerojatne gubitke, pisao program restrukturiranja Uljanika u kojem bi država trebala participirati s najmanje 350 milijuna eura poreznih obveznika zaista je nestvarna. Kao i cijeli niz ključnih dijelova tog programa restrukturiranja.

Jutarnji list, 20.10.2018.
Piše: Gojko Drljača u “Izdvojenom mišljenju” tiskanog izdanja Jutarnjeg lista, 20. listopada 2018. godine

22.10.2018.

Uprava Uljanika predlaže Hadžića i Svečarovskog za nove članove Nadzornog odbora

Uprava Uljanika će u Nadzorni odbor imenovati Samira Hadžića i Ranka Svečarovskog koji su bili kandidirani na skupštini 16. listopada ove godine, priopćeno je u ponedjeljak iz Uljanika.


 

31.10.2018.

Uljanik dobio novu Upravu

Nadzorni odbor Uljanika izabrao je tri nova člana Uprave. Za predsjednika je imenovan Emil Bulić, dosadašnji direktor Odjela prodaje, a za članove Bojan Blagonić i Milki Mihovilović stoji u priopćenju Uljanika objavljenom na Zagrebačkoj burzi.

U srijedu je dosadašnji član Uprave Uljanik grupe Denis Rabar dostavio Nadzornom odboru ostavku, samo dan nakon ostavke predsjednika Uprave Giannia Rossande. Prije toga, Trgovački sud u Pazinu u ponedjeljak je imenovao dva člana Nadzornog odbora Uljanika – Samira Hadžića i Ranka Svećarovskog, dok je treći Marko Kapuralin izabran na skupštini Uljanik grupe, pa to tijelo ima tri člana te može donositi odluke, među kojima i odluku o vodstvu kompanije, piše HRT.


 

31.10.2018.

Brodosplit bi ušao u 3. maj zajedno s Fincantierijem

“Mi smo se samo odazvali pozivu hrvatske Vlade upućenome svim većim brodogradilištima u okruženju da iskažu eventualni interes za Uljanik i 3.maj. Pismo namjere poslali smo zajedno s Fincantierijem jer smo poslovni partneri, imamo vrlo detaljna saznanja jedni o drugima i međusobno smo se prepoznali kao dvije kompanije koje mogu ući u zajedničke poslove.” – rekao je Darko Pappo, član Uprave DIV grupe u čijem je vlasništvu Brodosplit.

“Država i Uprava Uljanik grupe upravljaju krizom u Uljaniku i 3.maju te jedini imaju potpuna saznanja o tome kakva je stvarna situacija, što se može poduzeti i u kojim rokovima te kakve su opcije izlaska iz postojećeg stanja. Prema tome, Brodosplit, u čije ime mogu govoriti, ne može u ovoj fazi iskazanog interesa govoriti kada bi se i kako uključili u postupak razrješenja krize u Uljanik grupi jer ne upravljamo tim postupkom i s njim povezanim procesima.” – poručio je član Uprave DIV-a, podsjećajući da je i dalje u restrukturiranje Uljanik grupe uključena Kermas Energija Danka Končara koju je Uljanik grupa svojedobno odabrala za strateškog partnera.


Karikatura - Brodosplit - 3.maj - Uljanik

20.11.2018.

Predsjedniku Uprave Brodosplita i DIV grupe, Tomislavu Debeljaku Uprava Uljanika pokušala zabraniti ulazak u 3. maj, gdje je jutros stigao na poziv štrajkaškog odbora riječkog brodogradilišta

“To je način na koji Uljanik pregovara i kako rade na planovima za 3. maj. Što žele od 3. maja pokazali su danas s tim što su probali zabraniti ulazak gospodinu koji je došao s dobrim namjerama. To znači da oni ne žele spasiti ovo brodogradilište, to je svima jasno u ovoj državi.” – izjavio je novinarima predsjednik štrajkaškog odbora 3. maja, Veljko Todorović.

“Utvrdili smo da brodogradnja može biti pozitivna, vidimo to na primjeru Brodosplita. Postoji legalna mogućnost kako dug Uljanika vratiti 3. maju da bi 3. maj bio pozitivan i da bi se spasio, a što ne ovisi o restrukturiranju Uljanika. Napravili smo neke sheme kako je možda moguće vratiti novac. Nadam se da će s našim savjetima 3. maj biti uspješna firma i da ćemo pomoći spasiti brodogradilište. Zainteresirani smo za opstanak brodogradnje u Hrvatskoj, da to ne bude samo Brodosplit, jer onda ne bi bila strateška. Bili bismo jako zadovoljni da neka druga velika grupacija uđe i u 3. maj i u Uljanik i da bude zdrava priča kao u Brodosplitu.” – naglasio je Tomislav Debeljak nakon sastanka s predstavnicima radnika brodogradilišta 3. maj.

Saznajte više u video prilogu HRT-a >> https://vijesti.hrt.hr/473452/debeljak-u-3-maju-zainteresirani-smo-za-opstanak-brodogradnje


Radnici 3. maja preuzeli kontrolu

Prvi put otkad je štrajkaški odbor odlučio direktoru 3. maja Maksimilianu Percanu zabraniti ulazak u poduzeće, 20. studenog 2018. godine njihova se odluka prvi put i testirala u praksi.

Percan se konačno pojavio, no na porti ga je dočekalo 400-njak radnika i nisu mu dopustili prolaz u zgradu u kojoj se s izaslanikom Gospodarskog socijalnog vijeća održavao novi proces mirenja zbog neisplate plaća. No, radnici 3. maja pokušavaju i zapravo preuzimaju kontrolu nad događanjima oko opstanka riječkog brodogradilišta.  Sindikalac Juraj Šoljić otkriva kako razgovori s vlasnikom Brodosplita Tomislavom Debeljakom koji je zainteresiran da zajedno s talijanskim Fincantierijem preuzme 3. maj, nisu i jedina aktivnost koju radnici vode na spašavanju radnih mjesta.

“Pripremamo koncept završetka ugovorenih brodova i idući tjedan planiramo ga predati Ministarstvu financija”, otkriva Šoljić, posebno napominjući da njihov koncept ne dira pitanje vlasništva, nego realizaciju poslova koji su trenutno zamrli. U uvjetima kada se direktor, kako kaže, četiri tjedna ne pojavljuje u brodogradilištu, a i prije toga nije poduzimao ništa da očuva proizvodnju, radnicima ne ostaje ništa nego da sami traže rješenje.

Razgovarali su, kaže, sa svim naručiteljima brodova, koji su zainteresirani za dovršetak započetih gradnji, pa čak i odrađivanje gradnji iz Uljanika u 3. maju. Suglasnost su dobili i od brojnih kooperanata koji žele suradnju bude li model prihvaćen. “Zato ćemo Ministarstvu financija predložiti da se s nama uključi i pomogne da se s naručiteljima dogovore nastavci poslova i njihovo financiranje, što bi državi smanjilo gubitke zbog nedovršenih gradnji”, kaže Šoljić.

Time, tvrdi, ne ulaze u pitanje vlasništva, niti im je namjera uključivati se u pregovore oko prodaje 3. maja. Pravno je, kaže, njihovo postupanje čisto jer nastupaju u uvjetima menadžerskog bezvlašća i samo sa socijalnog aspekta brige za 1376 zaposlenika. “Na žalost, vlasniku, Uljaniku i njegovoj upravi je stanje u 3. maju izvan fokusa, ali mi ne možemo sjediti i čekati 23. prosinca kada će se nad 3. majem pokrenuti prisilni stečaj”, veli Šoljić, ne krijući ogorčenost radnika zbog reakcije Uljanikove uprave na njihovu inicijativu.

“Mi nismo tajili da smo pozvali Brodosplit i Fincantieri da čujemo kakav je njihov interes, kakve bi poslove osigurali i koliko bi radnika zadržali ako bi postigli dogovor s vlasnikom i državom oko ulaska u 3. maj. Mi smo pozvali i sve ostale potencijalne ulagače da dođu k nama kao socijalnom partneru na razgovor, a Upravu Uljanika dva dana ranije smo i službeno izvijestili o dolasku  Debeljaka.

“Na žalost Uprava Uljanika ponaša se kao da je u Sjevernoj Koreji i ne smatra dopustivim da se u tvrtki za koju ne mare omogući demokratski standard da radnici brinu za socijalnu sigurnost”, kaže Šoljić. Za angažman, dodaje, radnici 3. maja imaju potporu svih glavnih političkih opcija u Primorsko-goranskoj županiji. – piše Marija Brnić za Poslovni dnevnik


04.12.2018.

Končara ne zanima brodogradnja, članovi štrajkaškog odbora napustili sastanak

Izabrani strateški partner Uljanika Danko Končar rekao je u ponedjeljak navečer nakon posjeta Uljanika i sastanka s Upravom i sindikatima da su usuglasili plan restrukturiranja i da nijedan oblik financijske intervencije njegove grupacije nije moguć sve dok Vlada i Europska komisija ne odobre taj plan.

Na sastanku na kojem su u pulskom Uljaniku bili i predstavnici Uprave i Nadzornog odbora, predstavnici štrajkaškog odbora tražili su od Končara da se izjasni želi li i dalje njegova Kermas energija biti strateški partner Uljanika u restrukturiranju. Tražili su da, ako želi, i financijski pomogne u najtežim trenucima kroz koje prolazi brodogradilište odnosno pomogne u osiguravanju novca koji bi omogućio isplatu punih plaća radnicima za rujan i listopad.

“Konkretno, pitao sam Končara imamo li strateškog partnera ili ga nemamo. Na to je on odgovorio da ukoliko mislimo na strateškog partnera koji će nam pomoći savjetima, da takvog strateškog partnera imamo, no ukoliko mislimo na onog strateškog partnera koji treba dati novac, da takvog strateškog partnera nemamo,” kazao je Cerovac. U tom su se trenutku predstavnici sindikata digli i napustili sastanak jer su “smatrali da nemaju više o čemu razgovarati”.

Nakon što su članovi štrajkaškog odbora napustili sastanak, započeo je drugi sastanak sa sindikatima riječkog 3. maja.

Radnici Uljanika su od ponedjeljka ponovno u štrajku. Nisu izašli na ulice već su štrajkali u krugu brodogradilišta.

Pročitajte više:

ipress.rtl.hr

 

U igri za Uljanik, a blokirali mu brodogradnju u Trogiru

Da ministar gospodarstva Darko Horvat u Danku Končaru ne vidi dovoljno financijske snage da može pratiti skup postupak restrukturiranja pulskog Uljanika jasno je dao do znanja i uoči još jednog sastanka kojeg je Uprava tog škvera na čelu s Emilom Bulićem jučer vodila u Puli sa svojim odabranim strateškim partnerom Končarom. Horvat kaže da Vlada i razgovara s drugim potencijalnim ulagačima kako bi imala rezervnu opciju, a do koje će, kako ministar ocjenjuje, vrlo brzo doći.

Na listi srama
Horvatovo nepovjerenje prema Končaru jačaju i podaci iz njegovog brodogradilišta u Trogiru, koji je odnedavno na listi poreznih dužnika, točnije Brodotrogir s dugom od 5,3 milijuna kuna, a od 26. studenoga blokirane račune ima Hrvatska brodogradnja Trogir. Uključeni u rješavanje krize pulskog škvera iznenađeni su ovim podacima, koje si netko tko figurira kao ozbiljan ulagač u ovom presudnom trenutku nikako ne bi smio dozvoliti.

Nervoza na vrhuncu
S ulaskom slučaja Uljanik u zadnju fazu u kojoj se mora prelomiti konačna odluka oko odabira Končara, raste i nervoza oko toga tko je što poduzeo ili propustio poduzeti. Tako je, uz polemiku koju su vodili saborski zastupnici iz svih političkih opcija, i ministar Horvat jučer uzvratio prozivkama Uljanikovog sindikalca Borisa Cerovca zbog prozivki za nezadovoljstvo sadržajem zadnjeg sastanka s upravom Uljanika u njegovom Ministarstvu, jer je završilo bez rješenja oko programa i mogućnosti isplate plaća zbog čega je jučer ponovno aktiviran generalni štrajk.

“To što je država napravila za Uljanik i njegove radnike na rubu je nacionalnog i zakonodavstva Europske unije”, kaže Horvat otkrivajući i da je zbog toga Hrvatska već dobila i nekoliko packi.  – piše Marija Brnić

Pročitajte više:

poslovni.hr

 


MINISTARSTVO GOSPODARSTVA

Više o privatizaciji brodogradilišta u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske (link)
Škveranin Mate - Vrdoljak Brodosplit - FOTO Škveranka
Škveranin Mate Vrdoljak

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.