Mala zemlja za velike projekte 🇭🇷
Hrvatska treba iskoristiti ovu priliku, ne samo na dobrobit ugovaratelja Brodosplita, već zbog toga što projekt može zaposliti tisuće radnika i druga velika hrvatska brodogradilišta kao što su 3. maj i Uljanik
Parafrazirajući marketinški turistički slogan „Mala zemlja za veliki odmor“ koji se udomaćio kao sasvim prikladan, pitamo se je li moguć slogan iz naslova. Kad je turizam u pitanju, tu se volimo dičiti svime što nam je na raspolaganju. Ljepotom obale, otoka i kontinenta, ugodnom klimom, gostoljubivošću svojih stanovnika, gastronomijom, poviješću i tradicijom, sigurnošću, otvorenim granicama… Oko svega toga svi se slažemo i nekako svatko od nas predstavlja neki marketinški kotačić koji promovira sve navedeno gdje god može. I u sportu se ravnopravno nosimo s onim najjačima, najvećima i najbogatijima. No kad je gospodarstvo u pitanju, nekako je „prirodno“ da svi kažu da mi ne možemo ovo ili ono, ne znamo zaraditi ili još gore da je sve strano bolje od našega. Otkud taj kompleks i je li izlječiv?
Svaki poduzetnik, pa tako i u našoj Hrvatskoj, nastoji s vremenom rasti, pokrivati veće tržište, nuditi nove proizvode, biti konkurentan, zapošljavati i, naravno, pritom zaraditi. Veličina i mogućnosti poduzetnika određuju i veličinu pojedinog posla ili npr. godišnjeg volumena koji može odraditi bilo vlastitim bilo dodatnim kapacitetom. Što kada se pojavi prilika učešća ili direktnog ugovaranja mega-projekta vrijednog više stotina milijuna i čak milijardu eura, koji svojim zahtjevima i potrebama može zaposliti tisuće radnika, stotine podizvođača, logistike, i to kroz period od četiri godine svoga trajanja? Treba li odustati? Treba li se predati prije nego što se prilika dobro analizira? Treba li samo odmahnuti glavom, uz ono već rečeno „to nije za nas“, ne znamo mi to? Ne, nikako. To je baš ono što nam treba.
Neko vrijeme na internetu je vidljivo da su tvrtke Storylines Global Inc. i Brodosplit potpisale ugovor o izgradnji rezidencijalnog broda, duljine 233,6 metara s 531 privatnih stambenih jedinica, potpuno ekološki održivog s pogonom i na ukapljeni prirodni plin. Brod (grad) čak već ima i ime. Zvat će se „Narrative“. Takav brod je zapravo stambena zajednica koja raspolaže svim potrebnim sadržajima za život kao što su pošta, škola, knjižnica, bolnica, banka, trgovački i uredski prostori te 20 restorana i barova. Sadržavat će najveći wellness centar na moru s površinom od 10.000 četvornih metara za spa, teretanu, pa čak i „kliniku protiv starenja“. Brodski sadržaji također će uključivati marinu s osobnim plovilima, kuglanu, hidroponsku vrtnu farmu i otvorenu palubu s teniskim terenima, prostorom za jogu i stazom za trčanje.
Ekološka rješenja na brodu uključuju pretvaranje otpada u energiju i uzgoj proizvoda u hidroponskom vrtu na solarnu energiju. Također će biti dostupna poljoprivredna tržnica bez otpada s lokalnim proizvodima, prva tog tipa, gdje se sve može kompostirati ili reciklirati.
Investitor osigurava svoj dio financiranja, no takve velike izvozne projekte svojim garantnim potencijalom treba podržati i država to jest Vlada
Sve je to super, investitor je dobro proučio Brodosplitove inženjerske i tehničko – tehnološke mogućnosti, reference te ponudu ocijenio dobrom, ali potreban je samo jedan ali nezaobilazan i važan kotač(ić). Projekt koji traje četiri godine izazovan je u svojem financiranju. Naravno da investitor osigurava svoj dio, no od graditelja se očekuje da za vrijeme gradnje garantira za primljena sredstva od investitora sve do trenutka primopredaje broda. Dijelom je to i izvedivo samom graditelju, no za onaj veći dio kod takvih i sličnih projekata nastupa država, u našem slučaju Vlada RH. Odavno su razvijeni mehanizmi unutar EU-a kako se države svojim garantnim potencijalom uključuju podržati velike izvozne projekte potičući tako razvoj vlastitog gospodarstva, izvoza, BDP-a, standarda i zapošljavanju radnika. U ovom konkretnom slučaju govorimo o prilici koju treba iskoristiti ne samo na dobrobit ugovaratelja Brodosplita, već zbog toga što u projektu mogu vrlo bitno sudjelovati i druga velika hrvatska brodogradilišta kao što su 3. maj i Uljanik, a da ne govorimo o stotinama podizvođača kojima bi takav projekt bio „gorivo“ za daljnji razvoj, reference, jačanje vlastitih resursa za nove projekte koji će dolaziti. Do takvih prilika nije lako doći, nije ih lako niti pripremiti pa niti izvesti do kraja, ali sve je to moguće i izvedivo. Lako je samo odustati. Razlika između uspješnih i neuspješnih je samo u tome što su neuspješni oni koji odustaju.
Jesmo li mala zemlja za velike projekte ili nismo?
Izvor:
NACIONAL
