Izdvojeno iz velikog intervjua Večernjeg lista s Tomislavom Debeljakom, 21. siječnja 2018. godine.
Čija je bila ideja da mali DIV iskorači iz Samobora i snažno raste?
Moj je otac pokrenuo samostalni biznis početkom sedamdesetih i bio je jako ambiciozan. Svake godine firma je rasla, a kad sam postao punoljetan u radionici je imao pet-šest zaposlenih i zadao sam si cilj da ćemo svake godine imati rast prometa od 42 posto. Matematički je to značilo da ćemo svake dvije godine biti dvostruko veći. I uspjelo nam je i tako smo rasli gotovo sve do danas. Rasli smo tako da smo i kupovali postojeće tvrtke u teškoćama poput kninskog Tvika, pa MIN-a u Svrljigu u Srbiji, a sljedeća investicija bila je Brodosplit. Sve te tri tvrtke bile su praktički mrtve kad smo ih kupili i da nismo ušli u njih bile bi vrlo vjerojatno ugašene. Tvik je bio u puno goroj situaciji nego Brodosplit, stvarao je dvostruko veći trošak od prihoda. Sada je to odlična tvrtka s 500 radnika, a lani je imala profit od pet milijuna eura, unatoč kineske robe čiji izvoz subvencionira njihova država, a nema zaštitne carine za uvoz u EU. U recesijsko vrijeme počeli smo graditi jednu od najvećih tvornica vijaka u svijetu, vrijednu 42 milijuna eura, a zaposliti 500 ljudi u Kninu razmjerno je otvaranju 40 tisuća radnih mjesta u Zagrebu. No, na otvaranje Tvika 2013. nije došao nitko iz Vlade. Još jedna zanimljivost – do današnjeg dana nije nam uplaćen novac za poticanje velikih ulaganja na koja smo imali zakonsko pravo. Da ne dođe do zastare potraživanja, vodi se sudski postupak, pa ćemo novac najvjerojatnije dobiti, no ostaje gorčina. Radi se o iznosu od oko 11 milijuna kuna.
Kako ste u Kninu našli toliko radnika?
Sve smo ih učili ispočetka. To su mladi ljudi. Inače, Knin se strašno iselio, više od trećine stanovništva, a nama je iz tvornice otišlo nešto više od 10 posto ljudi, uglavnom u inozemstvo. Teško da taj trend sada mogu spriječiti i veće plaće, jer kad ode jedan, za njim idu i drugi. U Splitu je bolja situacija, čak bolja nego prije recesije, otišlo je možda dva-tri posto zaposlenika.
Gdje vidite sebe za pet godina?
Prije sam znao predvidjeti i 10 godina unaprijed, a sada je to teško reći. Prvo, namjeravamo konsolidirati postojeće, podignuti proizvodnju u Kninu do maksimuma. U Brodosplitu planiramo povećati broj zaposlenih na optimalnu razinu, negdje na 3500 ljudi, zajedno s kooperantima. Planiramo povećati omjer kooperanata prema broju zaposlenika. Što se posla tiče, fokus je na kruzerima i njih ćemo primarno ugovarati, a potom slijedi gradnja vjetroelektrana i off-shore poslovi poput Pelješkog mosta
Brodosplit je od 1965. sagradio 56 brodova za SSSR, odnosno Rusiju, je li to i dalje vaše tržište?
U dobrim smo odnosima s Rusima, uglavnom smo im isporučivali tankere, no trenutačno nisu isplativi. Da smo 2013. poslušali politička nagovaranja i ugovorili gradnju bulk carriera i tankera, propali bismo. Nitko nije ni sanjao da bi kriza u brodogradnji mogla trajati eto već desetu godinu. Godinama prije krize, 2006., 2007. nicala su brodogradilišta u svijetu i zarada je bila čak i 50% prodajne cijene broda, ali je Brodosplit i tada gubio po svakom brodu.
Je li istina da se Putin raspitivao možete li u Brodosplitu sagraditi nosač aviona za Rusiju?
Jest, istina je, razgovarali smo s Rusima o tome u Brodosplitu i Moskvi, no prekinuo sam to jer je njihov ured za projektiranje bio nedovoljno jak, a mi nemamo ta specifična znanja, pa nam se to učinilo prekompliciranim. No, razgovori su vođeni na visokoj razini. Rusija je takve brodove prije gradila u Ukrajini, a sada prvo vide mogu li graditi u Rusiji, a ako ne mogu, idu u inozemstvo. Nisu se mogli obratiti SAD-u i Kini i bilo je logično da provjere u Hrvatskoj.
Brodosplit je nekada gradio i podmornice, može li i sada?
Meni je žao što država ne razmišlja o tome da mornarica ponovno treba imati podmornice. U svijetu ih posjeduje 20-ak država i to je vojna elita. Brodosplit bi ih bio sposoban opet graditi. Ljudi koji su projektirali podmornice i dalje žive u Splitu, neki su pred mirovinom, neki u mirovini, ali znaju te tajne gradnje podmornica i sigurno bi bili voljni opet sudjelovati.
Što se onda dogodilo s ophodnim brodom za HRM, čiji završetak jako kasni?
Projekt koji je radio Brodarski institut u Zagrebu bio je potpuno promašen. Jednostavno, nije “pio vodu” i mi smo morali preraditi više od 50 posto projektnih nacrta i uskladiti ih s trenutačnim pravilima. Bilo je tu puno sitnica, tako su oni projektirali jednu vatrogasnu pumpu, ali standard je zahtijevao više njih itd. Nadalje, trup i propeleri trebali su postići brzinu od 28 čvorova, a po njihovu projektu brod ne bi išao brže od 26, a propeleri bi i tada imali štetnu kavitaciju. Stoga smo odmah reprojektirali brod, no pojavio se problem kad smo išli na bazenske probe u Brodarski institut, koji je bio u bijelom štrajku jer su čekali novac za plaće od države i kasnili su desetak mjeseci s bazenskim ispitivanjem. Potom je i MORH-u trebalo godinu dana da odobri modifikacije. Brod je sada 99 posto dovršen i pokazuje vrhunske karakteristike, kako u manevrabilnosti, tako i u, primjerice, potrošnji goriva. Bit će potpuno dovršen za dva-tri mjeseca, a postigao je brzinu s punom snagom i veću od 29 čvorova. Nakon tog broda gradit ćemo još četiri, nadamo se i novim natječajima u RH, kao i da brod postane izvozni proizvod.
Spominjali ste i gradnju vjetroelektrana, u kojoj je to fazi?
Dobili smo građevinsku dozvolu u BiH, kod Kupresa, tako da ćemo ih vjerojatno graditi zajedno s Kinezima. Idemo prvih 48 MW napraviti, a onda još dvaput toliko. Ukupno planiramo 48 vjetroelektrana. U BiH još nije napravljen privatni vjetropark, čeka se zakonska regulativa. Nadamo se da će 2018. i to biti riješeno.
Planiramo i druge nove poslove, naša ljevaonica radi i kobilice za jedrilice. S velikim proizvođačima jedrilica pregovaramo da kod sebe otvorimo čarter za 50-ak jedrilica, gdje bi oni nama davali posao izrade kobilica da popunimo kapacitete ljevaonice, a mi bismo u škveru imali zimski vez za jedrilice. U iduće dvije godine sagradit ćemo i pet 60-metarskih jedrenjaka, a na Floridi smo otvorili agenciju, Škver bi izgradio čelične jedrenjake po 5 do 5,5 milijuna eura, ljeti će voziti po Jadranu, zimi npr. na Karibima. Sudjelovali bismo u tom poslu od prodaje cruisinga do servisa plovila.
Pročitajte intervju u cijelosti na: www.vecernji.hr
