SANKCIJE upućene Rusiji pogodile Hrvatsku 🇭🇷
Treba li Plenkovićeva Vlada spasiti Debeljaka i zadnji veliki hrvatski škver od Putinovih bankara na način da HBOR preuzme kredit VTB banke?
Za Splićane je i dalje nepodnošljivi sjevernjak, ministri ga izbjegavaju, ali škver je preživio i ima popunjenu knjigu narudžbi. No čovjek koji je na Banovini dijelio novac sada nema keša
Nakon što je u središnjem nacionalnom dnevniku Tomislav Debeljak dobio priliku objasniti zašto je bio primoran obustaviti gradnju brodova u Splitu i tražiti pomoć države, na pitanje što slijedi ako ne dobije pomoć i znači li to kraj, Debeljak je jedan dugi trenutak ostao bez riječi. Onda je uzeo zraka i kazao da ne želi ni pomisliti na to. I ta scena govori o tome od kakvog je on materijala napravljen, da nikada ne želi pristati da bi kao poduzetnik mogao biti poražen. Ako je nakon tog logičnog pitanja, jer njegov je škver ostao bez keša, nelikvidan je i to baš u trenutku kada prvi put u osam godina konačno stižu narudžbe, na trenutak i posumnjao da će možda morati staviti ključ u bravu, njegov poduzetnički ego odmah je odbacio takvu mogućnost.
Prije nešto više od godinu dana Debeljak je isto tako ostao zatečen pitanjem novinara da zašto ljudima dijeli novac, jer je snimljen odmah nakon potresa na Banovini kako iz svog Mercedesova džipa otvara kuvertu i vadi snop tisućica i daje ih okupljenim ljudima. Bili su šokirani i Banijci, koji su ga isto pitali zašto im to daje. “To je od svih Hrvata”, kazao je i otišao. Nekoliko dana poslije radnici njegove DIV grupe s tridesetak strojeva i dizalicom obreli su se u potresom pogođenim selima i počeli sanirati štetu. Danas kad njegov Brodosplit kao zadnji preostali veliki hrvatski škver prolazi kroz kataklizmički potres, Debeljak više nema keša i sada pomoć trebe njemu. On je do sada, a škver je preuzeo daleke 2013., pokazao da kredite vraća, ne aktivira državna jamstva, a državni HBOR na kreditima ostvari i pristojnu zaradu. U trenutku kada više ne može povlačiti kredit od ruske VTB banke, jedini koji bi mogao Debeljaku uskočiti s osiguranjem financija je hrvatska država.
Debeljak nije diplomat, on rabi jednostavni stil čovjeka iz naroda, ne zna podilaziti političarima i ministrima, tako da u tim krugovima, može se slobodno reći, i nije odveć popularan. A sada mu ti ministri trebaju i vidjet će se hoće li oni moći pravilno procijeniti koje bi bile posljedice da Debeljaku pomoć države sada izostane. Jasno da će zadnju riječ imati premijer Andrej Plenković, koji je nakon propasti najvećih hrvatskih brodogradilišta, a sve se to događalo u njegovu mandatu, pokazao pažnju i skrb za riječki 3. maj. Točnije, za ostatke ostataka nekad moćnog riječkog brodogradilišta kojemu Plenkovićeva Vlada i dalje daje ruku premda i nakon svega gradi s gubicima i ima praktički praznu knjigu narudžbi. Sve, nažalost, prema onom starom receptu.
Debeljak je pak čista suprotnost tim starim hrvatskim brodograđevnim receptima. Posluje po načelu koje ga je naučio njegov otac u tada maloj samoborskoj obrtničkoj metalskoj branši, proizvodnji vijaka, gdje se opstanak jednostavno u startu morao temeljiti na isplativosti. U vrijeme kada se Debeljak odlučio javiti i pojaviti kao kandidat koji bi preuzeo Brodosplit (a tada je već bio vlasnik u največem europskom proizvođaću vijčane robe u Kninu), taj škver nije želio uzeti baš nitko. A pogotovo ne nitko iz Dalmacije. Kada danas pitaš Splićane zašto nije bilo interesa, odgovor će biti kako su u Splitu, a i šire, svi znali da je to vreća bez dna, da se toga nitko ne želi prihvatiti što zbog brodograđevne mafije, što zbog raspada sustava. No u Splitu i Dalmaciji škver i dalje budi jake emocije, i dalje će u polušali reči da je u temeljima barem svake treće kuće u Splitu armatura iz škvera, koju se između ostaloga grabilo po sistemu samoposluge. Slično ćete čuti i u Puli kada kažu da se to kakve će boje biti brod znalo unaprijed jer bi mnoge pulske ograde zasjale tom bojom i prije farbanja broda.
I u takvu je pjesničku samoupravnu serenadu upao Tomislav Debeljak vlastitom voljom. I premda je škver preživio, ne bez turbulencija, i premda i dalje hrani izravno i neizravno na tisuće obitelji, Debeljak i dalje izaziva tamo, u većini, averziju. On je i dalje samo sjevernjak, a u lokalnim medijima uz njegovo ime nikad neće propustiti staviti ono “samoborski”, kako bi zauvije podcrtali da on nije niti će ikad biti Splićanin. I taj urbani rasizam prema sjevernjaku Debeljaku u dobrom dijelu lokalnih ljudi i dalje vlada, a lokalni mediji čak kao da navijaju da škver potone, bez obzira na to što će to za Split značiti. Debeljak jest teško shvatljiv tip, njegove ambicije su i ljudima iz biznisa teško probavljive, jer su goleme, jer on svakom brodu i projektu, što čudesniji on bio, pristupa s gotovo dječačkim oduševljenjem i sigurnošću sprintera na sto metara s Jamajke. I to je kod Debeljaka neizlječivo. Možda je Debeljakova ljestvica uistinu previsoka, a možda je i u pravu jer, ako nemaš veliki cilj, a to je da budeš svjestska elita, nećeš ga niti postići. Treba li mu, dakle, sada pružiti ruku?
Piše: Davor Ivanković
Izdvojeno iz tiskanog izdanja Večernjeg lista, 3. travnja 2022.
